U ovome radu analizira se jezik suvremenog hrvatskog hip-hopa, odnosno žargon, neologizmi u žargonskoj uporabi s naglaskom na neosemantizme i njihovu eufemističnu funkciju, posuđenice, regionalizmi, prigodnice, te jezične pojave poput onomatopejskih riječi i igre riječima. Cilj je ovoga rada ukazati na jezično bogatstvo tekstova hrvatskog hip-hopa, što će se postići navođenjem primjera iz prikupljenog korpusa te analizom tvorbenih postupaka koji su korišteni za tvorbu prikupljenih primjera. Rad započinje kratkim uvodom, a nastavlja se opsežnim pregledom povijesti hip-hop kulture, i u Hrvatskoj i u svijetu, te njezinih pripadajućih elemenata, tematike, percepcije hip-hop glazbe u javnosti te samog jezika hip-hop supkulture i hip-hop glazbe. Uslijedit će teorijski dio o žargonu kao jezičnoj pojavi i žargonu u okviru hip-hop kulture. Nakon toga na red dolazi metodologija rada uz pripadajuću analizu prethodno spomenutih jezičnih pojava u jeziku hrvatskog hip-hopa. Primjeri iz korpusa prikupljenog za potrebe ovoga rada bit će razvrstani s obzirom na svoja imanentna obilježja te analizirani s obzirom na svoju funkciju i motiv njihova nastanka, a u ponekim će poglavljima primjeri biti i tematski grupirani. Prije navođenja literature korištene za potkrepljivanje analize, pred kraj samoga rada nalazit će se zaključak koji će obuhvatiti cijeli analitički proces i ukazati na složenost jezika hrvatskog hip-hopa.