U ovom diplomskom radu analiziraju se feminističke ideje u sljedećim hrvatskim romanima: romanu Plein air Jagode Truhelke, Kontesa Nera Marije Jurić Zagorke, Zora Janka Iblera i Feminist Velimira Deželića ml. Zajednička karakteristika svih analiziranih romana je djelomična subverzija patrijarhalne ideologije i promoviranje ženske emancipacije i obrazovanja. Ženske se junakinje u analiziranim romanima nastoje osloboditi ustaljenih konvencija i stereotipa koje patrijarhat podupire. Prikazane su kao moderne, emancipirane, samosvjesne, obrazovane žene koje iznose napredne ideje i zalažu se za unapređenje ženskoga položaja. Dakle, nisu podređene i ovisne o muškarcima i nisu okrenute samo privatnoj nego i javnoj sferi. Autori se u romanima bave pitanjima ženskih prava, bračnih normi i ustaljenih stereotipa koje patrijarhat podupire. Jagoda Truhelka nastojala je promijeniti položaj žena i borila se za njihovo visoko obrazovanje, stoga se u njezinom romanu Plein air pozornost stavlja na žensku emancipaciju i obrazovanje. Marija Jurić Zagorka također je nastojala promijeniti položaj žena jer je smatrala da žena treba biti „subjekt“, a ne „objekt“. Osim što su u njezinom romanu Kontesa Nera zastupljene ideje ženske emancipacije i obrazovanja, naglašena je i borba protiv rodnih predrasuda. Roman Janka Iblera Zora razlikuje se od spomenutih romana jer se u njemu propituju predodžbe o ženskoj seksualnosti, a tema se ženske seksualnosti, u prvoj polovici 20. stoljeća, smatrala tabu-temom. Velimir Deželić ml. aktivno se zalagao za žensko pravo glasa i žensko obrazovanje, a u romanu Feminist pozornost se stavlja na mogućnost zapošljavanja žena.