U ovome radu opisano je djelovanje velikaške obitelji Morovićki. Obitelj Morovićki nazvana je prema njihovom matičnom posjedu Moroviću koji se nalazi u Srijemu, koji se tada nalazio u Vukovskoj županiji. Ovaj su posjed dobili u 13. stoljeću. Morović je isto tako i sjedište istoimenog arhiđakonata. Najbogatija su porodica te su 1397. godine dobili posjed Valpovo u kojemu su izgradili tvrđavu. Valpovačko se vlastelinstvo nalazilo na lijevoj obali Drave, a na desnoj je išlo sve do rijeke Karašice. Valpovo je bilo stalno boravište obitelji Morovićki. Iz tog mjesta je Ladislav sudjelovao u javnom i političkom životu. Uz članove obitelji u tvrđavi Valpovo su boravili i brojni službenici. Nadalje, u radu će se prikazati manje poznati članovi obitelji, ali i oni značajniji, te njihovo djelovanje. Spomenuti su Ivan Morovićki, Ladislav Morovićki i Matijaš Morovićki koji su jedni od najpoznatijih i najznačajnijih članova obitelji. Također će se spomenuti i tvrđava i dvorska kapelica u Valpovu. Najaktivniji su bili u 15. stoljeću. Dokaz velike moći i ugleda ovih velikaša vidimo u pristupanju viteškom redu zmaja. Kralj Sigismund je u prosincu 1408. godine ustanovio viteški red zmaja, a Ivan je bio član prvog razreda ovoga reda. Kako je prvom razredu pripadalo malo velikaša, tako su Morovićki postali i kraljevim tajnim savjetnicima. Uršula Morovićki je bila jedna od najznačajnijih ženskih osoba u hrvatskoj povijesti u 15. stoljeću. Nakon smrti svoga supruga Ivana sama je upravljala valpovačkim vlastelinstvom. Godine 1504. umire Margareta Morovićki te sa njom i povijest same obitelji Morovićki. Kako ostatak obitelji nije držao do njezinih posjeda, 1505. godine tvrđave Šarengrad i Valpovo, te posjedi koji im pripadaju prelaze u ruke Nikoli de Csáku, a on ih potom daruje palatinu Emeriku Perényiju.