Analiza društvene moći u sociologiji trajno je prisutan interes, od klasičnih autora različitih paradigmatskih oznaka (Durkheim, Weber, Marx) do brojnih suvremenih pristupa. U ovome je radu cilj dati pregled glavnih socioloških teorijskih i istraživačkih pristupa moći, s posebnim naglaskom na naslovni pojam mikrofizike moći i na rad Michela Foucaulta. Važna je posebnost njegova pristupa analizi problema moći da odbacuje uvriježene tradicionalne pristupe i otkriva tehnologije discipliniranja kojima se učinkovito provodi društvena kontrola u cijelom društvu na različitim razinama. Pojmom mikrofizike moći želi se naglasiti da je djelovanje moći posvuda i da nije uvijek uočljivo i vidljivo, nije u apstraktnim entitetima poput države ili zakona, već je u podlozi samog postojanja i odvija se putem gotovo svih normaliziranih i naturaliziranih društvenih praksi. Mikrofizika moći dakle opisuje nevidljive ili teško vidljive silnice uspostave i reprodukcije društvene moći uz pomoć različitih složenih i latentnih mehanizama. Za Michelom Foucaultom ostalo je golemo teorijsko naslijeđe u velikom broju različitih društvenih i humanističkih znanosti, a u sociologiji je vjerojatno, uz diskurs, njegov najcitiraniji doprinos vezan uz arheološke i genealoške analize (mikrofizike) moći. Arheologiju i genealogiju Foucualt je koristio kao metode kako bi tražio temelje koji su omogućili uvjete postojanja znanstvenih disciplina, raznih institucija i praksi te njihova legitimiteta. Ipak, uvijek je naglasak stavljao na sadašnjost pa je tako nastao i epitet „povjesničar sadašnjosti“.