Rad govori o programima i uslugama u hrvatskim narodnim knjižnicama. U radu se analiziraju i uspoređuju odredbe koje su regulirane Zakonom o knjižnicama te odredbe koje su preporučene Standardima za narodne knjižnice Republike Hrvatske u kontekstu programa i usluga u narodnim knjižnicama. Naime, spomenuti Zakon i Standardi u tom kontekstu donose slične i općenite odredbe kao što su pružanje usluga pristupa građi, usluge posudbe, razduživanja, međuknjižnične posudbe i mnoge druge koje su dobro poznate i svojstvene knjižnicama. Osim toga, u kontekstu knjižničnih programa, Zakon i Standardi samo navode da je programe potrebno organizirati, što knjižničare potiče na kreativnost prilikom osmišljavanja raznih događaja. Hrvatske knjižnice osim pravnih dokumenata slijede IFLA-ine Smjernice za narodne knjižnice koje donose malo specifičnije upute za djelovanje narodnih knjižnica u kontekstu programa i usluga. Nadalje, u radu se opisuju usluge i programi za različite tipove korisnika. Usluge i programi razlikuju se za djecu, mladež, odrasle te posebne skupine korisnika u koje se ubrajaju osobe s invaliditetom, umirovljenici, zatvorenici, pacijenti u bolnicama i dr. Knjižnice se zalažu za ravnopravnost svih korisnika i jednakost prava na slobodan pristup informacijama, osobni i kulturni razvoj, cjeloživotno obrazovanje itd. te se također zalažu i za toleranciju te za poštivanje različitosti svakog čovjeka. U radu su također opisani primjeri dobre prakse djelovanja hrvatskih knjižnica u organiziranju kreativnih programa i pružanju usluga koje zadovoljavaju potrebe svojih korisnika. Među primjerima dobre prakse izdvajaju se programi koje provode Knjižnice grada Zagreba kao najveća mreža hrvatskih knjižnica, zatim Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek te Gradska knjižnica Zadar.