Abstract | Karlo Veliki bio je franački kralj i rimsko-njemački car (od 747. do 814.). On je bio sin Pipina Malog, prvog vladara karolinške dinastije. Nastavio je djelovati putem koji mu je zacrtao otac. U početku (768.-771.) je vladao zajedno s bratom Karlomanom, a potom samostalno. Vodio je mnoge uspješne ratove protiv Arapa, Sasa, Avara, Langobarda, Slavena, Normana, te drugih. Osobno je sudjelovao u više od 30 vojnih pohoda diljem Europe. Znatno je proširio granicu naslijeđenoga kraljevstva i postao gospodarom gotovo čitave zapadne i srednje Europe; radi učvršćivanja granica osnovao je Avarsku, Furlansku i Španjolsku marku. Godine 800. okrunio se u Rimu carskim naslovom, a prijestolnicom je odredio Aachen. Višegodišnje sukobe s Bizantom okončao je Aachenskim mirom 812. godine. Državu je podijelio na upravna područja, markgrofovije, održao više saziva državnih skupština, poticao izdavanje zakona, kapitulara, uveo sustav kraljevih vazala i obdario ih nasljednim posjedima, feudima, te omogućio stvaranje klase krupnih veleposjednika odnosno feudalaca. Pokušavao je provesti brojne reforme: uprave, zakonodavstva, trgovine, obrazovanja. Iako nepismen, bio je velik poticatelj znanstvene i kulturne djelatnosti, a na svojem je dvoru okupljao vodeće znanstvenike i umjetnike svojega vremena. To razdoblje se zato i naziva karolinška renesansa. Zarana je ušao u legendu i junačke spjevove. Njegov je životopis napisao kroničar Einhard pod naslovom „Život Karla Velikog“. Karlo Veliki bio je zaštitnik i predvodnik kršćanske vjere. Smatrao se ne samo zaštitnikom pape i crkvenih institucija nego i braniteljem zdravog vjerskog života. |