Tema ovog rada je razvoj socijalnih vještina kod djece. Cilj je opisati kako se vještine razvijaju i kako se općenito odvija socijalizacija tijekom djetinjstva. Osnovna težnja jedinke je da se razvija, širi saznanja i osvoji vanjski svijet. Socijalizacija jedinke izgrađuje se tokom njezinog razvoja. Spomenuti će se i emocionalni razvoj i funkcioniranje koje je usko povezano s socijalnim. Nakon opisa socijalizacije emocija kod djece, od čega sve kreće, govorit će se o afektivnoj komunikaciji djece i roditelja. Dok su djeca mala i još ne usvoje govor i komunikacijske sposobnosti, jedini način komuniciranja roditelja i djeteta je afektivna komunikacija koja se odvija na temelju afektivnih izraza i ponašanja na temelju procjene majčinih afektivnih izraza i ponašanja (Cohn i Tronick, 1987; prema Kovačević, 1991). Primjerice, dijete se smiješi, a način vokalizacije ovisit će o određenim znakovima što ih prima o majčinim osjećajima. Nakon toga opisat će se stadiji razvoja, odnosno stadiji socijalizacije kroz koje djeca prolaze. Budući da je govor najbolji način za uspostavljanje kontakta među pojedincima, odnosno osnova socijalnog života, opisat će se razvoj govora kod djece. Bez ovog sredstva odnosi među jedinkama bi bilo veoma teški ako ne i nemogući. Kako se važnost kontekstualnih utjecaja za dječju psihosocijalnu prilagodbu naglašava se u nizu istraživanja socioemocionalnog razvoja, posebice socijalne i emocionalne kompetencije te dječjih problema u ponašanju, na kraju će biti riječi o utjecaju obitelji, vršnjaka, odgajatelja i učitelja i šire socijalne okoline na razvoj djetetovih kompetencija (Brajša-Žganec, 2003). Opisat će se i dječji problemi u ponašanju i poremećaji koji nastaju ako dijete ne prolazi kroz normalan razvoj i nema odgovarajuće socijalno okruženje i podršku.