Škola je jedna od najstarijih obrazovnih institucija, iako je tijekom svoje povijesti mijenjala svoju funkciju i fizički prostor. Njezin razvoj je ovisio o razvoju pojedinog društvenog uređenja. Škola je služila kao sredstvo održavanja društva postojanim. Kako se mijenjalo društvo tako se mijenjala i škola. Institucionalizacija obrazovanja je nastupila onda kada se umni rad odvojio od fizičkog rada, odnosno kada se društvo podijelilo na klase. Školu možemo razlikovati po njezinom klasnom karakteru. U prvobitnoj zajednici škola nije imala klasni karakter. U zajednici su svi bili jednaki pa je time i obrazovanje bilo jednako za sve. To je razdoblje pred-institucionalnog obrazovanja. Od vremena robovlasničkog društva pa do XX.stoljeća, škola je dobila klasni karakter. Prava institucionalizacija se javila krajem srednjeg vijeka i pojavom industrijalizacije. Škole su u početku bile namijenjene samo povlaštenim grupama ljudi ili su se razlikovale po svojoj funkciji (duhovno obrazovanje ili praktično obrazovanje). Raskorak s dualizmom je prva učinila Crkva. Otvarala je škole za sve ljude. Škole su postale masovne, ali su ljude obrazovali u strogom kršćanskom duhu i pod svećeničkom paskom. Promjene su se javile pojavom građanskog i kapitalističkog društva. Obrazovanje je postalo raznolikije i sve je više prestalo biti rezervirano samo za bogatije. Znanstveno-tehnološkom revolucijom u XX.stoljeću obrazovanje nije više statusni simbol. U to vrijeme su se javili i pokušaji mijenjanja ustaljene institucionalizacije obrazovanja u školama, kao npr. škola u prirodi.