Tema ovoga rada i cilj istraživanja je socijalna ekologija i njena primjena u modernoj (suvremenoj) pedagogiji. S rastućom sviješću o ekološkim problemima raste i uloga ekologije (socijalne) u pedagogiji. U okvirima pedagogije, socijalna ekologija poprima važnu ulogu koja joj omogućuje neizostavno sudjelovanje u svakodnevnom životu odgajanika, odnosno na oblikovanje mlade osobe. U teorijskom dijelu rada iznosi se određenje socijalne ekologije i moderne pedagogije, razmatraju se pojmovi koji se vežu uz temu ovoga rada, kao i glavni teoretičari koji su svojim radom doprinijeli nastanku ove znanstvene discipline. Isto tako, iznosi se povijesni pregled razvoja pedagogije i socijalne ekologije, s posebnim naglaskom na Republiku Hrvatsku. Socijalna ekologija je neizostavno povezana sa odgojem i obrazovanjem. Oblik tradicionalnog obrazovanja koji je široko zastupljen širom svijeta ne zadovoljava sve potrebe djece modernoga društva. U budućnosti se teži sve većoj povezanosti s okolišem i razvoju edukacijskih sustava i kurikuluma koji će biti otvoreni prema vlastitom razvoju djeteta unutar prirodne okoline. U empirijskom dijelu ovog rada preispituju se čimbenici socijalne ekologije koji utječu na suvremenu hrvatsku pedagogiju. Čimbenici su pobrojani i definirani, a njihovo značenje za suvremenu hrvatsku pedagogiju prikazano je uz pomoć podataka prikupljenih u znanstvenim radovima i stručnoj literaturi. Istraživanje je ograničeno na područje Republike Hrvatske, a pri analizi se koristi kvalitativna metoda, zajedno s hermeneutikom. Rad se zaključuje pregledom teorijskoga dijela, te analizom čimbenika socijalne ekologije u modernoj hrvatskoj pedagogiji. Svaki od iznesenih čimbenika izravno utječe na modernu pedagogiju u Hrvatskoj, a sagledani kao cjelina djeluju na oblikovanje mladoga naraštaja u svojoj prirodnoj cjelini.