U radu se govori o posebnom tipu proze koji se naziva proza u trapericama. Najprije se govori o istoimenoj monografiji Aleksandra Flakera iz 1983. godine, a zatim o sintagmi proza u trapericama čiji je tvorac sam Flaker. Opisuju se obilježja proze u trapericama. U radu se ta obilježja i analiziraju u romanu J. D. Salingera Lovac u žitu iz američke književnosti te u trima romanima iz hrvatske književnosti: Sedmi be Jože Horvata, Čangi Alojza Majetića i Kužiš, stari moj Zvonimira Majdaka. Pokušalo se utvrditi koji od triju hrvatskih romana posjeduje najviše elemenata proze u trapericama, a koji najmanje. Ujedno se nastojalo istražiti koji je roman obilježjima najbliži Salingerovu romanu. Najviše se pozornosti posvećuje pripovjedaču i analizi opozicije koja se ostvaruje između svijeta mladih, odnosno nedoraslih i svijeta odraslih. U okviru analize opozicije pokušalo se utvrditi oponiraju li nedorasli odraslima i na razini jezika te što karakterizira jezik mladih. Pripovjedač ima važnu ulogu u prozi u trapericama te mu se u skladu s tim posvećuje i dosta pozornosti, a analiziraju se tri tipa pripovjedača: inteligentni, infantilni i brutalni. U okviru ostalih obilježja u romanima se promatra i pripovjedačevo približavanje usmenom spontanom govoru te odlike civilizacijskih kompleksa. Evidentira se prisutnost ili odsutnost klape u romanima te nose li junaci proze u trapericama nadimke ili imena, a pozornost se posvećuje i erotici te se istražuje kako se ona manifestira. U radu su iznesene teorijske postavke Aleksandra Flakera i potkrijepljene su primjerima iz romana.