Knjiga Šokci u povijesti, kulturi i književnosti sveučilišni je udžbenik pisan u žanru predavanja, a svako od šest glavnih poglavlja udžbenički je završeno problemskim pitanjima. Udžbenik se, u teorijskom smislu, referencama oslanja na primarno pet skupina literaturnih jedinica – iz povijesti, povijesti i teorije književnosti, sociologije i antropologije, odnosno na tekstove povjesničara na potezu od bizantskoga cara Konstantina Porfirogeneta preko Vjekoslava Klaića i Ferde Šišića do Mirka Markovića, Zlatka Uzelca i Paškala Cvekana, na povijesnoteorijske studije Vladimira Bitija o kulturalnom pamćenju, na filozofsko-sociološki esej Theodora W. Adorna o tradiciji, na feminističkoteorijsku studiju Judith Butler o tjelesnim inskripcijama, na antropološku studiju Jerryja D. Moorea o obrascima kulturnog života itd. Udžbenička knjiga Šokci u povijesti, kulturi i književnosti prva je sustavna, ali i problemski postavljena informacija najprije o semantici označiteljskih jedinica vezanih uz pojam šokačkoga identiteta, a potom i o povijesti, kulturi i književnosti kao trima područjima projekcije šokačkoga vjersko-nacionalnoga bića. Predmetna građa ove knjige, podijeljena u šest poglavlja, gradi se komparativnim premrežavanjem povijesnih, kulturalno-antropoloških, socioloških, književnoteorijskih i književnih informacija o šokačkom identitetu, podastirući se time kao poliloški ustrojeno štivo koje problemskim pitanjima na kraju svakoga poglavlja nudi prostor svoga teksta suglasju, polemici, raspravi, osporavanju, istraživanju, dakle potiče na aktivnu i stalno onovljujuću recepciju koja podrazumijeva posezanje za kontekstnim materijalom protežući tekst izvan njegovih udžbeničkih granica. Ovaj visokoškolski udžbenik, koji je dijelom i znanstvena knjiga, osvjetljava fenomen šokaštva, Šokaca i šokačke kulture i književnosti, uzimajući perspektivu šokačkoga i kao kriterij izbora ilustracijskih autorskih poetika koje se time motre na posve inovativan način, odnosno izvan ustaljenih periodizacijskih obrazaca. Novum ovakvoga pristupa potenciran je problemskim pitanjima na kraju poglavlja kao metodskim potezom koji će, u skladu sa zahtjevima što se postavljaju pred ciljanu, studentsku čitateljsku populaciju, otvoriti niz novih istraživačkih punktova u poznatome tekstnom materijalu. Znanstvena vokacija knjige ne zatvara je u recepcijski krug studentske populacije, već je čini prigodnim materijalom potencijalnim proučavateljima šokačke književnosti i kulture. U predmetnom, a bitno interdisciplinarnom smislu (povijest-kultura/kulturologija-književna znanost) knjiga je pionirskim i inovacijskim radom koji uzorno daje paradigmu proučavanja regijskih i subregijskih književnih fenomena.