Tema diplomskog rada cjeloživotno je obrazovanje knjižničara i kako se ono provodi u Republici Hrvatskoj. U teorijskom se dijelu rada polazi od pitanja što je cjeloživotno obrazovanje te se navodi važnost obrazovanja odraslih, koji su osnovni resurs za razvoj modernog društva. Nadalje, pobliže se objašnjava nastanak i razvoj koncepta cjeloživotno učenje koji se kasnije mijenja u cjeloživotno obrazovanje. Zatim se cjeloživotno obrazovanje promatra kroz nekoliko vrsta znanosti, odnosno kroz psihologiju, sociologiju i ekonomiku. Slijedeća je tema cjeloživotno obrazovanje knjižničara, opisuju se sva potrebna znanja koja knjižničar u suvremenom svijetu mora imati kako bi pružao što kvalitetnije usluge. Knjižničarstvo postaje profesija koja knjižničarima omogućuje ostvarivanje karijere. Stručno usavršavanje knjižničarima služi kao nadopuna znanja, a u radu se opisuju online tečajevi koji predstavljaju najelastičniji model obrazovanja. Jedan dio teorijskog dijela opisuje kakvo je poimanje cjeloživotnog obrazovanja u Hrvatskoj te su navedeni projekti koje provodi Nacionalna i sveučilišna knjižnica zajedno s projektnim partnerima. Na kraju teorijskog dijela opisuje se na koji način knjižničari pružaju potporu u cjeloživotnom obrazovanju svojih korisnika. Instrument istraživanja bila je anketa putem koje je ispitano 299 knjižničara zaposlenih u različitim knjižnicama u Republici Hrvatskoj. Anketom se željelo ispitati provodi li se cjeloživotno obrazovanje knjižničara u knjižnicama Republike Hrvatske, koliko često i na čiju inicijativu te mišljenja i stavovi ispitanika vezani uz mogućnosti cjeloživotnog obrazovanja u Hrvatskoj. Analizom rezultata ankete potvrđene su tri hipoteze (H1: Ispitanici mlađe i srednje dobne skupine češće se cjeloživotno obrazuju od ispitanika starije dobne skupine, H2: Prema mišljenju ispitanika cjeloživotno obrazovanje knjižničara slabije je zastupljeno u Republici Hrvatskoj, nego u nekim zapadnim zemljama, H5: U Republici Hrvatskoj knjižničari se rijetko obrazuju putem online tečajeva). Prema analizi rezultata odgovora ispitanika, hipoteza da jako mali broj knjižnica u Republici Hrvatskoj financira cjeloživotno obrazovanje svojim zaposlenicima djelomično je prihvaćena, a hipoteza da knjižničari s većim stupnjem obrazovanja izdvajaju više novca za cjeloživotno obrazovanje može se odbaciti.