Knjiga u tri poglavlja slaže nizove književnih, potom medijskih te panoramskih kritika. U predmetnom smislu ponajviše je zaokupljena pjesništvom, ali i drugim estetskim fenomenima koji su u bitnom odnosu prema pjesništvu. Knjiga istražuje i fenomen fanzinskog pjesništva, potom sofistikate žagarovskog (Anka Žagar) lirika Krešimira Bagića, ratnog prozaika Veljka Barbierija, bohemskog performera Saše Benčeka, mađarskohrvatskog postmode pjesnika Stjepana Blažetina. Posebno se izdvajaju produljeni modernist neoegzistencije Branimir Bošnjak, konkretist Branko Čegec, kritičar i metakritičar Branimir Donat, pa punk-pjevač i tekstopisav Stjepan Pete. U interesima za druge medije knjiga se opsežnije zaokuplja tamnim zvukom Ivana Faktora, body-lirikom Toma Gotovca, sentimentalnom gotikom Joy Division, trash-punk estetikom stripova Dubravka Matakovića te režijskim noiseom Milana Živkovića Frenštackog. Najopsežniji interes knjiga pokazuje za paradigmatsku liriku „lajferizma“ Tina Ujevića, pa na produktivne odgovore toj paradigmi kroz opuse Bore Pavlovića i Branka Maleša. Milorad Stojević i njegova ironijska rondologija (kružne figure) u odčitavanjima razlike susreću se s poezijom neogzistencije Zvonka Makovića i erotoenergizma Ivana Rogića Nehajeva. Knjiga pohranjuje i dragocjene signale nastanka osječke quorum- tribine, kao i njenih reprojekcija s ukupnom mladoumjetničkom scenom osamdesetih.