Hrvatsko–mađarski odnosi od Pacta Convente (1102. godine) bili su relativno mirni sedam stoljeća. Buđenje mađarske nacionalne svijesti dovelo je do toga da je, netom prije revolucije koja je izbila 15. 03. 1848. godine u Mađarskoj, struja nacionalnog buđenja zahvatila i hrvatski narod. Kad je car Franjo Josip I. proglasio grad Osijek slobodnim kraljevskim gradom, Osijeku se otvorio put prema bržem razvoju. Buđenjem mađarske nacionalne svijesti odnosi između Hrvatske i Ugarske postali su napetiji, što je dodatno potencirao pokušaj mađarizacije hrvatskog naroda. Dakako, to je dovelo do naglog rasta nezadovoljstva, te izazvalo buđenje hrvatskog narodnog duha odnosno ilirskog pokreta. Mađarska revolucija 1848. i 1849. godine podijelila je stanovnike grada Osijeka na dvije suprotne strane, na mađarone, koji su podupirali Kossuthovu politiku, i na narodnjake, koji su bili na strani bana Jelačića i borili za neovisnu Hrvatsku. Cilj ovoga rada jest prikazati hrvatsko–mađarske odnose i razvoj događaja u Osijeku tijekom 1848. i 1849. godine, od početnih sukoba između narodnjaka i mađarona, preko mijena gradskih vlasti, zauzimanja Osijeka od strane mađarske vojske 22. listopada, pa sve do ’oslobođenja’ Osijeka od strane carske vojske 13. veljače 1849. godine. Osim toga, u radu će ukratko biti prikazana i zbivanja netom nakon što su gradom Osijekom zavladali narodnjaci.