Cilj ovog rada bio je ispitati kako se obično osjećaju i kako se ponašaju učenici završnog razreda osnovne škole (osmi razred) i srednje škole (četvrti razred) u različitim emocionalnim kontekstima, te postoji li razlika među njima. Istraživanje je provedeno na uzorku od 58 učenika jedne osnovne i srednje škole u Vinkovcima. Dobiveni rezultati pokazuju da ispitanici od ponuđenih tvrdnji najčešće lako primjećuju promjenu raspoloženja svoga prijatelja, mogu dobro izraziti svoje emocije, većinu svojih osjećaja mogu prepoznati te znaju kako ugodno iznenaditi svakoga svoga prijatelja. Teže zadržavaju dobro raspoloženje ako im se nešto loše dogodi, rjeđe uče iz neugodnih iskustava kako se ubuduće ne treba ponašati te teže ublažavaju neugodne emocije i pojačavaju pozitivne. Nema značajne razlike rezultata, ali osjećaji i ponašanja starijih učenika su poželjniji. U prilog tome ide i činjenica da su učenici srednje škole gimnazijalci koji su spremni i koji imaju želju nastavka školovanja. Budući da se emocije javljaju u svim područjima ljudske djelatnosti, da prodiru u sve oblike ljudskog života te obogaćuju naš život važno ih je razvijati odnosno poticati pozitivne jer samo se tako možemo oduprijeti stresnim situacijama.