U radu će biti riječi o homonimiji u hrvatskom jeziku. Homonimija je leksička pojava u kojoj dva ista leksema imaju različito značenje. Homonimija se najprije proučava u kontekstu asimetričnih pojava u jeziku zajedno sa sinonimijom i polisemijom. Asimetričnost nastaje kada se naruši zakon znaka o jednom izrazu za jedno značenje. Samo definiranje homonimije jednako je važno kao i njezino razlikovanje i razlučivanje od polisemije. Donose se načini postanka homonimije kao i vrste homonimije. Temeljna podjela homonimije je na leksičku i gramatičku unutar koje postoje daljnje podjele. Gramatička homonimija zahvaća gotove sve dijelove leksema, najčešće se očituje kod padežnih nastavak u sklonidbi muškog roda kada je za živo G = A, a za neživo N = A. Leksička homonimija dijeli se na onu u užem i širem smislu. Problemi povezani s homonimijom nisu samo u njezinom razlučivanju od polisemije, nego se oni u praksi očituju u leksikografiji i prevođenju. U leksikografiji problem nastaje zbog kolizije s polisemijom, tj. koje natuknice treba obrojčivati, a koje ne. U prevođenju poteškoće mogu nastati zbog jedne rubne vrste homonimije (shvatimo li homonimiju kao jednojezičnu pojavu), a to je međujezična homonimija koja rezultira „lažnim prijateljima“. Lažni su prijatelji pojava u kojoj dva ista leksema u različitim jezicima imaju različito značenje. Posebno je česta u slavenskim jezicima (Opačić, 1995).