Glotalizacija je niskofrekventna fonacija karakterizirana neregularnim vibracijama glasnica. U engleskom jeziku, evoluirala je od periferne fonatorne karakteristike, te postala uobičajna govorna karakteristika, pogotovo među mlađim generacijama i medijskim ličnostima. U početku, posmatrana u određenim jezičnim kontekstima kao označitelj prozodije ili emocija, njena se upotreba proširila na neformalna i profesionalna okružja. U suvremenom engleskom jeziku, glotalizacija je često korištena parajezično kako bi se signaliziralo oklijevanje, rezerviranost ili završetak faze ragovora. Studije pokazuju da je glotalizacija učestalija kod žena, specifično mlađih govornica američkog engleskog jezika. Ovaj vokalni pravac je povezan s neformalnim, opuštenim stilom komunikacije, što je doprinijelo širokom usvajanju među medijima i zabavnoj industriji. Percepcije glotalizacije su različite. Dok je neki slušatelji povezuju sa autoritetom ili trendom, drugi je vide kao neprofesionalnu ili kao pokazatelja nesigurnosti. Društveni stereotipi povezani sa uporabom glotalizacije, pogotovo među ženama, odražavaju debate oko glasovnih karakteristika i njihovog utjecaja na percipiranu kompetenciju i samopouzdanje. Unatoč ovim mješovitim shvaćanjima, povećano korištenje glotalizacije sugerira da ona postaje dio standardnog modernog govora, posebno u američkom engleskom jeziku. Krajnje gledano, uloga glotalizacije u engleskom jeziku nastavlja rasti, prikazujući šire društvene promijenje u komunikacijskim normama i glasovnom izražaju. Njen utjecaj na percepciju govornika čini ju značajnim područjem proučavanja u fonetici, lingvistici i društvenim znanostima.