Čitanje je, uz govor i pisanje, jedna od najvažnijih vještina koje je potrebno usvojiti da bi se ravnopravno sudjelovalo u društvu. U ovom će se radu govoriti o poticanju navika čitanja kod djece u dječjim knjižnicama i važnosti usvajanja tih navika već od najranije dobi. Čitanje podrazumijeva tumačenje i dekodiranje znakova te razumijevanje teksta i sadržaja. Potrebno je razviti primarne odnosno predčitalačke vještine koje se odnose na djetetovu svjesnost o pisanom jeziku, a koje predstavljaju preduvjete za daljnji razvoj čitanja kod djece. Čitanje se može smatrati jednim od važnijih procesa s obzirom da ujedinjuje sposobnosti percepcije, prepoznavanja i povezivanja pa je stoga potrebno poticati ga od najranije dobi ponajprije u obitelji, a potom u predškolskoj ustanovi, školi te knjižnici kroz radionice, programe čitanja i slične aktivnosti koje uključuju knjige, čitanje, razgovore itd. Roditelji imaju važnu ulogu u poticanju čitanja kod djece budući da svojim odnosom prema čitanju doprinose razvoju čitateljskih sposobnosti kod djeteta i upravo su oni prvi posrednici između knjige i djeteta. Susret sa slikovnicom za većinu djece predstavlja prvi susret s knjigom, a tako se stvaraju i pozitivna iskustva čitanja. Dječji su knjižničari isto tako jedni od onih koji imaju važnu ulogu u poticanju čitanja i stvaranju novih znanja svojim sposobnostima, znanjima i vještinama. Sve je više knjižnica koje se uključuju u programe poticanja čitanja kroz radionice, kvizove, suradnje s nastavnicima i knjižničarima te stvaraju inovativne ideje, nova poznanstva, a samim time educiraju roditelje jednako koliko i djecu te ih upoznaju s novim načinima poticanja djece na čitanje. Na primjerima dobre prakse u svijetu i Hrvatskoj vidljivo je kako sve više knjižnica provodi programe vezane za čitanje i samo poticanje istog, a koji su primijenjeni za određenu dob djeteta, sadržaj i razinu njihovih sposobnosti.