Razdoblje „dugog“ 19. stoljeća na europskom tlu obilježeno je procesom industrijalizacije, koja u razvijenijim zemljama započinje potkraj 18. stoljeća te postupno zahvaća sve europske zemlje. Na početku rad donosi nekoliko definicija industrijalizacije te osnovne podatke o njezinu početku i trajanju. Hrvatska i Slavonija odgovaraju na taj proces tek 60-ih godina 19. stoljeća. Razlozi su tome višestruki pa na samom početku rad donosi prikaz preduvjeta za razvoj industrijalizacije na hrvatsko-slavonskom prostoru, od ukidanja kasnofeudalnih odnosa, prijelaza na tvorničku proizvodnju, organiziranog novčarskog poslovanja do izgradnje modernog oblika prometa, željeznica. Rad obuhvaća razvoj željeznica koje su građene u razdoblju od 60-ih godina 19. stoljeća do 1918. godine, posredstvom Društva južnih željeznica i Kraljevskih ugarskih državnih željeznica te vicinalne željeznice koje su imale ulogu izgradnje pruga lokalnog značenja. Također, prikazani su i podatci o osnivanju prvih kreditnih ustanova koje su bile od osobite važnosti za financiranje željezničkih projekata i razvoja industrije. Rad obuhvaća i djelovanje trgovačko-obrtničkih komora u 2 glavna hrvatsko-slavonska središta, Zagrebu i Osijeku, koje su imale poticajnu ulogu u osnivanju banaka, razvoju industrije i željeznica te su predstavljale Hrvatsku i Slavoniju u međunarodnom kontekstu sudjelovanjem na gospodarskim izložbama. Rad obuhvaća i razvoj industrijske djelatnosti nakon 1868. godine u raznovrsnim granama koje su zabilježene na hrvatsko-slavonskom prostoru do 1918. godine. U radu se mogu pronaći podatci o prehrambenoj, osobito mlinskoj industriji u razmatranom razdoblju. Zatim slijedi prikaz duhanske, tekstilne, kožarske, staklarske, građevne, papirne i kemijske industrije, industrije strojeva te rudarske eksploatacije. Na samom kraju, prikazana je i najrazvijenija grana u odnosu na ostale, drvna industrija.