Osmansko Carstvo, kao jedno od najjačih carstava u ranom novom vijeku, u 16. stoljeću kreće u ratni pohod kojemu je cilj bilo osvajanje Europe. U prvoj polovici 16. stoljeća Osmanlije provaljuju u hrvatske zemlje, a 1537. godine osvajaju Požeštinu, uključujući Pleternicu i okolicu. Na novoosvojenom području Osmanlije su osnovali vojno-upravnu jedinicu Požeški sandžak i sudsko-upravnu jedinicu Požeški kadiluk. Požeška i pleternička naselja su bila podijeljena u nahije, najmanje uprave jedinice Požeškog sandžaka. Osmanlije su Požeštinom vladali od 1537. do 1691. godine i u tome razdoblju su uvedene mnoge promjene. Jedna od većih promjena se odnosila na promjene na vjerskom planu jer mnogi stanovnici prelaze na islamsku vjeroispovijest što se odražava i na promjene u graditeljstvu jer dolazi do veće potrebe za gradnjom džamija. Osmanska vlast je nametnula mnoge poreze koji su bili određeni kanun-namom, odnosno zakonikom Požeškog sandžaka. Porezni popisi Požeškog sandžaka svjedoče o stagniranju gospodarskog i društvenog razvoja u prvim godinama osmanske vlasti. No, situacija se poboljšala u idućim desetljećima o čemu također svjedoče porezni popisi koji navode veći broj domaćinstava, stanovnika, ali i poljoprivrednih kultura koje su stanovnici uzgajali. Osmanska vlast počinje slabjeti u 17. stoljeću, čemu svjedoči i poraz osmanske vojske pod Bečom 1683. godine. To je ohrabrilo habsburšku vojsku na borbu za oslobođenje hrvatskih krajeva. Narodni vođa fra Luka Ibrišimović i austrijski general Dünewald zajedničkim snagama oslobađaju Požegu 1688. godine. Osmanlije su još nekoliko puta pokušali zauzeti Požeštinu, ali 1691. godine odlaze zauvijek iz Požeštine.