New Age je fenomen 20. stoljeća, smatra se religijom, pokretom, pa čak i svjetonazorom. New Age vjerovanja obuhvaćaju široki spektar raznih uvjerenja i praksi, od vjerovanja u reinkarnaciju pa do literature za samopomoć. Ovakva su vjerovanja sinkretičko-eklektičke naravi i gotovo je nemoguće jednostavno definirati ovaj fenomen. Neki sociolozi ovaj fenomen proučavaju kroz prizmu sekularizacije, shvaćajući ga kao proizvod konzumerističkog društva u kojem je spasenje pojedinca dostupno na tržištu te New Age prakse deklariraju kao nespiritualne, lišene svojih originalnih, najčešće istočnjačkih, značenja. Drugi pak pojavu New Agea vide kao duhovnu revoluciju koja sve više privlači zapadnjački svijet koji vapi za mističnim unutar demistificiranog društva. Cilj je ovoga rada utvrditi profil New Age vjernika, prije svega ga uspoređujući s profilom “klasičnih” vjernika i ateista. Rezultati analize podataka prikupljenih u okviru Europskog istraživanja vrednota u Hrvatskoj pokazali su da su osobe koje vjeruju u životnu silu, a ne u osobnog boga, uglavnom mlađe životne dobi te da za njih religija nema tješiteljsku ulogu, kako je to kod klasičnih vjernika. Nadalje, rjeđe su religijski socijalizirani tijekom djetinjstva, odnosno nisu redovito pohađali vjerske obrede s 12 godina, te ne provode vrijeme u molitvi ili meditaciji. Istraživanje je pokazalo da osobe koje vjeruju u silu, a ne u osobnog boga, češće imaju alternativna vjerovanja, to jest vjeruju u reinkarnaciju i telepatiju, ali i da sebe najčešće identificiraju kao nereligiozne osobe.