Predmet ovog završnoga rada jest manjinski identitet u različitim kategorijama, a ponajviše u kategorijama rase i roda. Svrha ovog završnog rada jest teorijski prikazati pojam identiteta, odnosno prikazati invaliditet kao (manjinski) identitet te prikazati na koji način je manjinski identitet prisutan u predlošku Ubiti pticu rugalicu. Ujedno je svrha ovoga završnoga rada odrediti kakav utjecaj ima društvo na formiranje identiteta te kako ono gleda na subjekt čiji je identitet manjinski, a naposljetku i kako se društvo odnosi prema manjinama. Osim toga, razmotrit će se i važna uloga književnosti u tematizaciji invaliditeta, ali i uloga invaliditeta u književnosti. Istraživanje je provedeno na predlošku Ubiti pticu rugalicu Harpera Lee (1960.), a analiza je potkrijepljena citatima iz primarne i sekundarne literature. Invaliditet nije samo tjelesna disfunkcija ili bolest, nego se može promatrati kao vrsta manjinskog identiteta. Jednako kao i pripadanje različitim rasnim, vjerskim, nacionalnim i sl. skupinama koje nisu brojne, odnosno koje ne prevladavaju, ni osobe s invaliditetom društvo često ne prihvaća zbog njihove različitosti. Kako bi neki identitet bio valjan, potrebna je društvena potvrda koja u mnogim slučajevima izostaje. Roman Ubiti pticu rugalicu tematizira odnos društva prema Afroamerikancima i ženama te na taj način postavlja temeljna etička pitanja i pretpostavke te eventualno potiče empatiju kod čitatelja. Roman pripovijeda o nečemu što je marginalizirano i nekonvencionalno, stoga je nerijetko bio zabranjivan. Invaliditet i drugi manjinski identiteti zahtijevaju priču, odnosno jezičnu artikulaciju kako bi bili zaokružena cjelina stoga su pripovjedne reprezentacije invaliditeta vrlo važne kako društveno, tako i kulturno, obrazovno i odgojno.