U ovom diplomskom radu pokušava se objasniti fenomen noći u predindustrijskom društvu, odnosno ljudsku percepciju i doživljaj noći prije pojave kapitalizma i ulične rasvjete, koja je promijenila bioritam čovjeka karakterističan za njega dugi niz godina. Sama tema se svrstava pod kulturnu povijest, te se stoga u prvom dijelu rada pažnja posvećuje samoj kulturnoj povijesti kao promjeni u percepciji povijesti i zapisivanju historiografije s kraja 19. i početka 20. stoljeća, odnosno govori se o njezinim utemeljiteljima, početcima i razvoju kroz povijest. U tu problematiku spadaju različiti pristupi kulturnoj povijesti od strane različitih znanstvenih područja (kulturna antropologija, povijesna antropologija, socijalna povijest kulture itd.) Glavni dio rada govori o nokturnalnim navikama ljudi u predindustrijskom društvu. U sintagmi je jako važan vremenski period jer se ustanovilo kako su ljudi prakticirali totalno drugačiji način spavanja prije početka razvoja kapitalizma. Posebice se pri tome misli na bifazično spavanje, odnosno spavanje u dva intervala, između kojih je period budnosti, u kojem su se radile određene aktivnosti. Noć je specifično razdoblje dana kojem je posvećena kulturna i socijalna analiza različitih društvenih skupina koje na sebi svojstven način imaju predodžbu o njoj: samim time za nju su rezervirane posebne radnje i navike kojima se posvećuje pažnja u glavnom dijelu rada, a neke od njih su čitanje, pisanje, kriminalne radnje, prostitucija, zabava, agrarni radovi itd. S obzirom na to da se radi o noći, odnosno cikličnom svakodnevnom događaju, ovaj rad govori također i o povijesti svakodnevice. Na kraju, fenomen bifazičnog spavanja je objašnjen i s aspekta psihologije. Ovaj rad pokušava objasniti sve spomenute perspektive: povijesnu, socijalnu, psihološku i kulturnu te smjestiti povijest noći u parametre navedenih znanstvenih područja.