Povijest Kube, koja je bila pod kolonijalnom vlašću Španjolske te naposljetku ovisila o Sjedinjenim Američkim Državama, odigrala je važnu ulogu u podršci javnosti i legitimizacije Kubanske revolucije tijekom vremena. Uzroci Kubanske revolucije vuku svoje korijene još iz 19. stoljeća, pa i ranije. Naime, nakon što je SAD intervenirao u kubansko-španjolski rat 1898., Španjolska je izgubila svoju vlast nad Kubom. No, porazom Španjolaca, kontrola Kube prelazi u ruke SAD-a. Nakon četiriju godina izravne vlasti SAD-a, Kuba je napokon proglašena neovisnom, ali joj je nametnut Plattov amandman koji je dopuštao SAD-u pravo intervencije u unutarnja pitanja Kube. U međuvremenu, sve je više stranih investitora, posebice onih iz SAD-a, koji ulažu u kubansko gospodarstvo, odnosno kubansku industriju šećera. Kako je Kuba jeftino mogla proizvoditi šećer te je ranih 1900-tih bila najveći svjetski proizvođač i opskrbljivač više od polovice svjetskog tržišta šećera, tako se kubansko gospodarstvo sve više počelo okretati oko količine i vrijednosti šećerne trske, što je dovelo do monokulture koja je bila profitabilna za strane investitore, ali ne i za samu Kubu i njeno stanovništvo. Idućih pedeset godina kubansku vladu karakterizira korupcija, nesposobnost, nepotizam i despotizam. Tijekom pedesetih, Kuba je bila pod diktaturom Fulgencija Batiste. Napadom na vojarnu Moncada 26. srpnja 1953., kojeg je predvodio Fidel Castro, započinje revolucionarna borba protiv Batistina režima koja je trajala sve dok pobunjenici nisu svrgnuli Batistu 1959. Kubanska revolucija imala je vrlo snažne posljedice na međunarodne odnose. Konkretno, odnosi Kube i SAD-a drastično se mijenjaju. Neposredno nakon revolucije, Castrova je vlada započela program nacionalizacije, centralizacije tiska i političke konsolidacije koja je promijenila kubansko gospodarstvo, ali i civilno društvo.