Našice se prvi puta spominju 1228. u povelji kralja Andrije II., a prvim gospodarom Našica smatra se Đula Šikloški, plemić iz obitelji Aba-Kán, koji je bio pristaša kralja Andrije II. Po dolasku novoga vladara Bele IV. na vlast, Đula Šikloški diže pobunu i nakon poraza gubi posjede. Novim vladarima Našica postaju članovi roda Aba. Prvi vladar iz obitelji Aba bio je Dimitrije, koji je grad dobio od hercega Kolomana kojemu je služio kao peharnik. Pod obitelji Aba grad se razvija i dobiva na važnosti. Radi kontrole cesta prema ostalim gradovima izgradili su i tvrđavu Bedemgrad, čije ostatke možemo pronaći i danas. Obitelj Aba je ujedinila našičke posjede 1310. nakon raspada viteškog reda templara, koji su držali jedan dio Našica. Početkom 15. stoljeća događaju se velike bitke za vlast između Žigmunda Luksemburškog i Ladislava Napuljskog iz kojih je kao pobjednik izašao Žigmund Luksemburški. Obitelj Aba podržavala je Ladislava Napuljskog, a to je dovelo do gubitka Našica, a Žigmund prodaje posjed obitelji Gorjanski, odnosno Nikoli i Ivanu. G. 1481. izumire obitelj Gorjanski, a nakon toga Našice mijenjaju nekoliko vladara prije turskog osvajanja 1541. Našice su izuzetno bitan srednjovjekovni grad jer su u njemu djelovala čak 4 crkvena reda – franjevci, templari, ivanovci i klarise, od kojih su dublji trag ostavili franjevci, koji su i danas u Našicama, i templari, čiju crkvu sv. Martina i danas možemo vidjeti. Što se tiče naselja u okolici, ističu se Podgorač i Motičina, a osim njih bilo je još mnogo naseljenih mjesta u sklopu našičkog posjeda jer je samo područje bilo izrazito bogato šumama.