U kontekstu zamjetnije industrijalizacije i kapitalističke proizvodnje te formiranja radničkoga pokreta u postnagodbenoj Banskoj Hrvatskoj rad nastoji prikazati nastanak i djelovanje prvoga dvojezičnoga općeradničkog lista – Radničkoga prijatelja (Der Arbeiterfreund). Rad je vremenski određen 1868. godinom kao godinom sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe i 1875. godinom kao godinom prestanka izlaženja samoga lista. Primjenjujući teorijske postavke historije novinarstva rad je nastojao analizirati i prikazati sadržaj i strukturu lista. Pritom, namjera je bila utvrditi kakav su značaj urednici Radničkoga prijatelja pridavali važnim pitanjima poput obrazovanja i udruživanja radništva. Analizom sadržaja i asimetričnom poredbenom metodom nastojalo se ustanoviti i kakav je stav list, odnosno njegovo uredništvo i suradništvo, zauzimalo po pitanju zapošljavanja žena u industriji te jesu li ili nisu dijelili iste stavove s bečkim tipografima. Komparacijom se nastojalo zaključiti i je li list imao vlastitu uređivačku politiku ili je pak, slijedio modele uređivanja stranih radničkih listova. Oslanjajući se na pojedine metodološke postavke historije odozdo te historije ideja i intelektualne historije, rad je nastojao istražiti i teorijske, odnosno idejne aspekte programa lista kao i stavova uredništva i suradništva. Pri pisanju rada primarno je korištena dostupna sekundarna stručna literatura kao i digitalizirani tisak. U radu se dolazi do zaključka kako je Radnički prijatelj bio indikator upućenosti zagrebačkog, odnosno hrvatskog radništva u suvremena teorijska promišljanja i aktivističke prakse prisutne u europskom radničkom pokretu u kontekstu Prve internacionale. Također, istraživanjem se utvrdilo i kako je list slijedio uređivačke modele stranih radničkih listova.