Abstract | Fašizam kao povijesna činjenica svoj je uspon doživio tijekom prve polovice 20. stoljeća u vrijeme Mussolinijeve i Hitlerove vladavine. Zbog toga se pojam fašizma često isključivo veže uz diktatorske režime spojene s nacionalističkim obilježjima. Međutim, kroz povijest su različite teorije proširile njegovo značenje i područja što ih zahvaća, a u današnjem je vremenu prečesto postao praznom političkom oznakom kojom se nastoji oklevetati protivnika.
Umberto Eco (1932–2016) je 1995. godine iznio svoje viđenje ovoga danas sveprisutnog fenomena. Naime, detektirao je osobine onoga što on nazivlje 'ur-fašizam'. Koncept 'Ur-fašizma’ nastao je spajanjem riječi fašizam s prefiksom ‘ur’ iz njemačkog jezika, u značenju: vrlo star, prvi, primitivan, originalan ili ‘proto’. Ur-fašizam označava elemente koji su prvotni, a koji stvaraju preduvjete da fašizam nikne unutar jednog društva. Međutim, problem je da se ta obilježja ne mogu usustaviti jer su mnoga međusobno proturječna i tipična za druge oblike despotizma ili fanatizma. Eco navodi sveukupno četrnaest obilježja oko kojih bi se, u slučaju da se jedno od njih nametne prisutnim u društvu, mogao koagulirati fašizam.
Mathias Wörsching u svojem tekstu »Što je to – fašizam?« iznosi definicije različitih ideoloških stajališta. Međutim, zbog povijesti upotrebe pojma 'fašizma', svi su se pokušaji njegova konačnog definiranja pokazali nepotpunima; stoga, on zaključuje da fašizam nije statična pojava unutar jednog društva, nego proces koji se ispoljava u različitim i, u osnovi, nepovezanim političkim pokretima i režimima. To je blisko Umbertu Ecu i njegovu razmatranju 'ur-fašizma', ali i stavovima Rastka Močnika koji pojave fašizma vezuje uz strukturalne elemente suvremenog korpo-kapitalističkog svjetskog ustroja. Posebice, Močnik to zamjećuje u okolnostima tzv. »semi-perifernog« kapitalizma u bliskim nam prostorima
Svakodnevno, u dobu suvremene demokracije, svjedočimo ispoljavanju Ecovih elemenata fašizma koji su inherentni kapitalizmu. Reprezentativan slučaj – u čijoj se »demokratskoj politici« uočavaju pojave elemenata fašizma, jesu – Sjedinjene Američke Države. U njihovoj se unutarnjoj i vanjskoj politici uočavaju elementi kulta tradicije, iracionalizma, neslaganja shvaćenog kao izdaja, straha od razlike, socijalne frustracije, opsesije zavjerom, života kao permanentnog ratovanja, kulta heroizma i novogovora. Noam Chomsky – jedan od glavnih kritičara politike SAD-a – ukazuje na licemjerje vladajućih političkih režima, s dubinskim elementima Ecova 'ur-fašizma'. Rob Riemen, pak, u spisu Vječiti povratak fašizma naglašuje važnost nazivanja »zvijeri pravim imenom«, pritom misleći na fašizam koji se, prema njemu, može ponovo manifestirati u labilnom svijetu kapitalizma gdje pohlepa ima vodeću ulogu. |