Abstract | U radu se analizira život ljubavnice francuskog kralja Luja XV., Madame Pompadour. Rođena u građanskoj obitelji, kao Jeanne Antoinette Poisson, Madame Pompadour od malena se pripremala za toliko željenu ulogu aristokratkinje. Njezini su se roditelji pobrinuli da njihova mezimica dobije najbolje obrazovanje, dostatno samome Versaillesu. Svojom je upornošću, mudrošću i ljepotom entuzijastična djevojka uspjela zadiviti kralja te je 1745. godine, unatoč građanskom podrijetlu, postala njegovom glavnom metresom. Na početku podcjenjivana, markiza Pompadour ubrzo je svima pokazala za što je sve sposobna. U godinama koje su uslijedile njezin je utjecaj na francuskom dvoru sve više jačao. Isprva organizatorica kraljevih druženja i izleta, s vremenom postaje njegovom desnom rukom. Naime, kralj joj se obraćao onda kada je imao problem, kada mu je trebao savjet, utjeha, prijatelj. Za razliku od kralja, puk nije gajio simpatije prema kraljevoj ljubavnici. Kao maîtresse déclarée često se morala suočavati s kojekakvim optužbama. Narod ju je tako redovito krivio za raskalašenost i sumanuto trošenje novca, a njezino se ime nerijetko spominje i u kontekstu erozije kraljeva autoriteta. Osim uloge kraljeve životne suputnice, pripisuje joj se i ona velike ljubiteljice umjetnosti. Danas njezino ime čini integralni dio francuske umjetničke scene, koja je u 18. stoljeću dominirala Europom te je postalo, zajedno uz kraljevo, sinonimom za stil rokoko. Od osamnaestostoljetnog Pariza stvorila je kulturno-umjetničku prijestolnicu Starog kontinenta, a pod njezinim su se patronatom našli i mnogi cijenjeni slikari, kipari, arhitekti, književnici itd. |