Informacijsko ponašanje (information behaviour) definira se kao sveukupno ljudsko ponašanje koje uključuje aktivno i pasivno traženje, namjerno ili nenamjerno pronalaženje i korištenje informacija. Cilj ovoga rada je prikazati kako se starija populacija ponaša prilikom potrage za informacijama, koje su njihove potrebe, te naglasiti koliko su zapravo starije osobe također važne za društvo zbog čega im treba pružiti podršku i pomoć pri pretraživanju i korištenju informacija. Prema definiciji Ujedinjenih naroda starost se javlja nakon 65-e godine života, a prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji ona se dijeli na tri razdoblja. Osobe starije životne dobi radoznale su te isto kao i mlađa populacija imaju pravo na traženje i korištenje informacija koje su im potrebne. Prema nekim istraživanjima, čiji su rezultati izneseni u ovom radu, informacijske potrebe starijih osoba vežu se uglavnom uz zdravstvene probleme, financije, aktualna događanja, prijevoz i sl. Kao izvore informacija osobe starije životne dobi najčešće koriste tradicionalne izvore, dok u manjoj mjeri koriste internet i računala. Razlog tome može se pripisati nedovoljnom poznavanju tehnologije te nedostatku digitalnih kompetencija. Starenjem se mnogi ljudi suočavaju sa socijalnom izolacijom i depresijom. Upravo zbog toga, knjižnice mogu odigrati veliku ulogu u smanjenju tih problema na način da uključuju starije osobe u svoje aktivnosti, tj. da im omoguće pohađanje različitih programa koji pomažu pri socijalizaciji, npr. edukacija o korištenju interneta, novih medija i sl.