Nakon dugotrajne srednjovjekovne getoizacije, Židovi poslije Francuske reovlucije, postaju ravnopravni građani u većini zapadnoeuropskih država. Od tada Židovi u nekoliko naseljeničkih valova dolaze u Palestinu i sve više postaju bitan politički čimbenik na tom prostoru.U istočnoj se Europi javlja buđenje židovske nacionalne svijesti te zahvaljujući naglašavanju i vjerskih i svjetovnih razloga, nastaje politički pokret cionizma koji pitanje stvaranja židovske države podiže na međunarodni nivo. Cionisti održavaju svoje međunarodne kongrese i sve više od vodećih svjetskih sila zahtijevaju stvaranje židovske države nakon višestoljetnog egzila. 1914.g. u Europi izbija Prvi svjetski rat koji se prenio i na područje Bliskog istoka. Britanci moraju balansirati između udovoljavanja Arapima i Židovima kako bi zaštitili svoj dominantni položaj na ovom prostoru. Nakon rata Arapi smatraju kako su ih Britanci izdali neispunjavanjem prijeratnih obećanja no Britanija ih pred početak novog rata nastoji umiriti ograničavanjem židovskog useljavanja u Palestinu. Drugi svjetski rat donosi veliko stradanje Židova u holokaustu kojeg su provodili nacisti. Nakon Drugog svjetskog rata cionisti vrše pritisak na Ujedinjene narode da se omogući stvaranje židovske države u Palestini što im 1948.g. i uspijeva. Nezadovoljni Arapi objavljuju rat Izraelu koji na kraju sukoba odnosi pobjedu.