Ovaj rad donosi sažet pregled teorija koje se bave tekstom, s posebnim naglaskom na pojmovima kohezije i koherencije. Naime, tekst je kao potvrda komunikacijske naravi jezika često tijekom jezikoslovne povijesti izmicao gramatičkim opisima. To se mijenja sredinom 20. stoljeća pojavom pravaca aktualne sintakse, sistemske funkcionalne teorije i funkcionalne gramatike M. A. K. Hallidaya te lingvistike teksta. Pojavom tih teorija mijenja se gramatička perspektiva te ona kreće u smjeru od teksta prema rečenici. Premještanje fokusa gramatičkoga opisa na funkcionalne jezične jedinice podrazumijevalo je i intenzivnije zanimanje za (jezičnu) kompetenciju koja se ugrubo raslojava na gramatičku i pragmatičku, odnosno na sposobnost učinkovite uporabe gramatičkoga znanja. Važan aspekt te učinkovite jezične uporabe u svim teorijskim pristupima čine upravo kohezija ‒ prisutnost izravnih jezičnih veza koje omogućuju stvaranje strukture u tekstu ‒ i koherencija ‒ stupanj smislenosti teksta. Cilj je ovoga rada istražiti i donijeti pregled dijela teorijskih pristupa koji su se bavili tim dvama složenim pojmovima prije svega zato jer njihovih sustavnih opisa gotovo da i nema u kroatistici.