Prvi samuraji razvijaju se iz srednjovjekovnih uglednih obitelji koje su zbog slabe središnje vlasti širile svoju moć. Sa razvojem feudalizma u Japanu, uspon samuraja počinje rasti te se po nazivu za planinske ratnike i vazale i došlo do pojma samuraj. Tijekom 12. i 13. st. jačaju samurajski klanovi koji su uvelike pomagali središnjoj vlasti zbog čega su postajali sve moćniji, ugledniji i poštovaniji. U tih 200 godina građanski ratovi su bila česta pojava, najčešće vođeni između samurajskih obitelji oko pitanja nasljedstva, a one su bitne i iz razloga što daju uvid kakve su vještine bile potrebne za tadašnje samuraje, prije svega odanost i hrabrost. Zlatno doba samuraja od druge polovice 15. st. do prve polovice 17. st. također je bilo obilježeno daljnjim opadanjem središnje vlasti, zbog čega su provincije postajale sve neovisnije te su sukobi malih ili velikih razmjera bili česta pojava. U razdoblju zlatnog doba samuraja pojavili su se i jedni od najistaknutijih političara u japanskoj povijesti kao što su Tokugawa Ieyasu i Toyotomi Hideyoshi koji su imali važnu ulogu u ujedinjenju Japana, jačanju središnje vlasti i prekidu čestih građanskih ratova. Velik je i broj ilustracija koja prikazuju samuraje u ratovima, a bitka kod Sekigahare 1600. godine smatra se najvećom samurajskom bitkom svih vremena te se zahvaljujući ilustracijama može predočiti razmjer suprostavljenih strana u toj bitci. Ilustracije osim bitki, predočuju i izgled tadašnjih samurajskih oklopa, koji su bili teški. Najveći dio oklopa bio je podijeljen na ramena i glavu, dok bi uvijek desna ruka samuraja ostajala nezaštićena iz razloga što bi njom samuraj trebao napadati, dok je lijeva ruka imala zaštitu, ali skromniju nego na ostalim dijelovima tijela.