Narcisoidni poremećaj ličnosti prema DSM-5 pripada skupini B poremećaja ličnosti zajedno s antisocijalnim, histronskim i graničnim poremećajem. Odnosi se na tip poremećaja kod kojega je karakteristično egoistično, agresivno i zavidno ponašanje popraćeno nedostatkom empatije, labilnim samopoštovanjem i precijenjenom slikom o sebi i svojim sposobnostima. Znanstveno je dokazano kako nije svako narcisoidno ponašanje nužno i patološko, odnosno postoje i normalne razine narcisoidnosti za koje je čak i poželjno da postoje. Kada se jednom takvo normalno narcisoidno ponašanje pretvori u obrazac patološkog i ukoliko ispunjava kriterije određene prema DSM-5, narcisoidni poremećaj ličnosti može se dijagnosticirati. Pokazalo se kako on nije jednostavni homogeni entitet, te se može manifestirati u različitim tipovima poput npr. grandiozni vs. vulnerabilni i otvoreni vs. prikriveni koji su detaljnije opisani u ovom radu. Sama dijagnoza ovog poremećaja ozbiljno utječe na život osobe, a posebice na njegove interpersonalne odnose. Uz to, bit će razmotreni i mogući uzroci nastanka ovog poremećaja, a neke od najpoznatijih teorija za objašnjavanje etiologije patološke narcisoidnosti su psihodinamska, kognitivna, genetska i sociokulturalna. Kada se jednom otkriju uzroci nastalog poremećaja, tada je terapeutu lakše voditi terapiju, ali da bi se narcisoidna osoba uopće otvorila i govorila o svojim problemima najprije treba postići kvalitetan odnos između njih, a terapeut u tome može uspjeti ukoliko klijentu na različite načine dočara konstrukt empatije, koji narcisoidna osoba ne poznaje.