Autizam je cjeloživotni neurorazvojni poremećaj koji se javlja unutar tri godine, a manifestira se oštećenjima komunikacije, socijalne interakcije te ograničenim, stereotipnim i repetitivnim obrascima ponašanja. Autizam pripada spektru poremećaja koji uz njega čine Atipični autizam, Asperegov sindrom, Rettov sindrom i Dječji dezintegrativni poremećaj i zapravo se govori o jednom stanju s različitim stupnjevima težine simptoma. Unazad nekoliko godina prevalencija poremećaja iz autističnog spektra je znatno porasla na oko 1 % opće populacije. Etiologija poremećaja se promatra kroz multikauzalni (genetski čimbenici, virusne infekcije rane dobi, komplikacije trudnoće i porođaja te drugi čimbenici) i interaktivni pristup. S povećanom učestalošću i cjeloživotnim trajanjem autističnog poremećaja, javila se potreba za istraživanjem učinkovitih intervencija. Prilikom oblikovanja učinkovite intervencije djece s poremećajem iz spektra autizma u obzir treba uzeti i specifičnosti u percepciji, doživljaju okoline, pamćenju, učenju i emocionalnom doživljavanju. Ako se krene dovoljno rano sa sveobuhvatnim, dosljednim i intenzivnim intervencijama koje uključuju primjenu individualiziranih, razvojnih, edukacijskih i terapijskih programa (npr. ABA, RIO model, TEACCH program, AAC, PECS, terapija senzorne integracije), djeci s poremećajem iz spektra autizma se može pomoći da dosegnu određene razine samostalnosti, socijalne te komunikacijske kompetencije. Rane intervencije su bitne jer pripremaju djecu s poremećajem iz spektra autizma za kasnije formalno obrazovanje i pomažu im postići bolju školsku integraciju. Dobra integracija se u obrazovnom kontekstu postiže individualziranim pristupom koji uključuje vizualne i druge specifične metode podučavanja prilagođene potrebama učenika kao i prilagodbu uvjeta (učionica, kurikulum, školsko okruženje) pod kojima se podučavanje odvija.