U suvremenom vremenu ubrzanog tehnološkog razvoja i inovacija čovjek je ponovno u središtu pozornosti preispitujući vlastito postojanje te namećući time pitanje budućnosti i sebe kao pojedinca i ljudsko društvo općenito. Odnos čovjeka i tehnologije postaje jednim od glavnih pitanja suvremenog postmodernističkog društva. Cilj je rada kroz prikaz povijesnog razvoja transhumanističkog pokreta i analizu njegovih temeljnih ideja i pretpostavki istražiti ulogu transhumanističke misli, tj. samog pokreta i njegovih predstavnika u stvaranju ideje i projekta poboljšanog čovjeka kao i stvaranju uvjeta i mogućnosti za njegovu uspješnu realizaciju, bilo kroz tehnološko-znanstvene i umjetničke projekte, bilo u sklopu samostalnih pokušaja poboljšanja ljudskog tijela koje provode pripadnici zajednice tzv. DIY biohakera. Brojni predstavnici transhumanističkog pokreta otvaraju vrata novim saznanjima putem znanosti, tehnologije i umjetnosti. Probijanje granica i nadilaženje ljudskih sposobnosti nosi očite prednosti, ali i prikrivene nedostatke. Prijepori oko pozitivnih i negativnih posljedica transhumanističkog pokreta doveli su do kreiranja dvaju oprečnih stajališta, transhumanističkog i biokonzervativističkog. To je jedan od razloga kreiranju Transhumanističke deklaracije, smjernica koje služe kao vodilja na putu ka ostvarenju ideja pokreta vodeći se moralnim vrijednostima te imajući u vidu potencijalne opasnosti i rizike. Težnja ostvarenju gotovo neostvarivog postavlja pitanja manjkavosti ljudske prirode i tehnoloških mogućnosti te njezinog poboljšanja koje vodi kreiranju hibridnih tijela, odnosno kiborga. U svijetu novih tehnoloških i znanstvenih mogućnosti, pojedinci i organizacije ističu se istraživanjima koja pridonose boljoj budućnosti, nadilazeći ljudsku prirodu i otvarajući put neizbježnim promjenama i dolasku nove vrste.