U diplomskome radu pristupa se temi eskapizma u romanu Bijeg Milutina Cihlara Nehajeva. Roman je nastao u okviru druge faze autorova stvaralaštva, koja obuhvaća period do Prvog svjetskog rata. Nehajev je pripadao bečkoj stilskoj grupaciji te je njegovo djelo nastalo po uzoru na ideju književnosti u kojoj se naglašava kategorija individue i slobode. U djelu je vidljiva težnja esteticizmu i artizmu. Budući da je djelo nastalo u razdoblju moderne, u njemu su prisutna obilježja nekoliko stilskih formacija koja nastaju u to vrijeme. Stoga su opisana i objašnjena obilježja književnih pravaca impresionizma, simbolizma i secesije, koja su zatim povezana s događajima u djelu, a potom i potvrđena brojnim citatima. Prikazuje se i utjecaj obilježja koja se mogu objasniti pojavom dezintegracije realizma, koja se također javlja u razdoblju moderne. Obilježjima impresionizma, simbolizma i secesije obuhvaćeni su opisi glavnoga junaka, a tezama svojstvenim pojavi dezintegracije realizma opisan je proces razvrgavanja društvenih veza u životu glavnoga lika. Glavni dio rada posvećen je objašnjavanju psihe glavnoga junaka, kako bi se moglo objasniti i razumjeti događaje i postupke koji ga dovode do potpunog eskapizma u obliku samoubojstva. Također, u samome radu spominje se i problem književnika u malograđanskoj sredini, koji se može tumačiti kao analiza hrvatskoga društva na prijelazu stoljeća. U radu se analiziraju postupci društva koje glavni junak smatra uzrokom svoje propasti te je objašnjena prostorna sredina prema tome kako ju glavni junak percipira, odnosno prema tome što pojedina sredina za njega simbolizira. Na kraju su izdvojeni neki događaji i situacije koje su postupno u glavnome junaku budili želju za bijegom od svega.