| Abstract | The main objective of the thesis was to apply the Conceptual Metaphor Theory to a research on metaphor translation. A comparative analysis of three target texts of the same source text was carried out. The corpus consists of Oscar Wilde's novel The Picture of Dorian Gray and three different Croatian translations, done by three different translators in three different time periods (1920, 1953, and 1987). ST metaphoric expressions were identified and copied into a database, where they were aligned with the corresponding TT1, TT2, and TT3 translation solutions. The translation solutions were classified according to a new typology, which combines CMT with the existing typologies in TS. In order to account for the motivation for the different translational solutions, as well as for the effects of using particular procedures, the identified metaphorical expressions and the translational solutions were analyzed both qualitatively and quantitatively, taking into account different parameters, such as universality and conventionality of metaphor among others.
The proposed typology of metaphor translation procedures was found to be adequate and sufficient for a complete description of the procedures. In the analysis of the corpus the total of 10 translation procedures were identified, which are contained in 4 major categories. The motivation for using a particular translation procedure is very complex, consisting of a number of objective and subjective reasons. The universality of metaphor proved to be a relevant factor for the choice of translation procedure. Different procedures are used to produce different effects, such as making the text more expressive or less expressive, making elements of meaning explicit or implicit etc. Most of the metaphors were preserved (77% same domain, 5% different domain), while some of the metaphors were paraphrased (17%). Deletion was, on average, very uncommon (<1%). The most frequently used procedure was literal translation, while deletion was the least frequently used. |
| Abstract (croatian) | Glavni je cilj ove disertacije bila primjena teorije konceptualne metafore (Lakoff i Johnson, 1980.) na istraživanje prevođenja metafora. Ostali ciljevi uključuju razvijanje precizne i točne tipologije prevoditeljskih postupaka u prevođenju metafora kombiniranjem teorije konceptualne metafore i postojećih tipologija u znanosti o prevođenju, objašnjenje (jezične i izvanjezične) motiviranosti i implikacija različitih prevoditeljskih postupaka u prevođenju metafora, opis eventualnih kulturoloških razlika između angloameričke i hrvatske kulture koje proizlaze iz razlika u konceptualnim sustavima tih dvaju jezika, tj. kultura, ispitivanje uloge i značaja teorije konceptualne metafore u obrazovanju prevoditelja i opis mogućih postupaka za prevođenje metafora. Osnovna hipoteza jest da primjena teorije konceptualne metafore u istraživanju prevođenja metafora omogućava potpuniji uvid u problematiku prevođenja metafora kao i identifikaciju problema u prevođenju metafora i pronalaženje adekvatnih rješenja.
Metodološki pristup ovom istraživanju je deskriptivan (eng. descriptive translation studies ili DTS) te usmjeren na proizvod (eng. product-oriented approach). Prema Holmesu (usp. Munday, 2001: 11), istraživanje prijevoda može biti usmjereno na (1) proizvod, (2) funkciju (3) proces prevođenja. Deskriptivna znanost o prevođenju koja je usmjerena na proizvod istražuje postojeće prijevode. To može biti opis ili analiza pojedinačnih parova IT-CT ili komparativna analiza nekoliko CT-ova istog IT-a (na jednom ili više ciljnih jezika). Te studije manjih razmjera mogu se objediniti u veći korpus analiziranih prijevoda prema određenom vremenskom periodu, jeziku ili tipu teksta/diskursa. Studije većih razmjera mogu biti dijakronijske ili sinkronijske i, prema Holmesovim predviđanjima, „jedan od konačnih ciljeva DTS-a usmjerenog na proizvod mogla bi biti opća povijest prevođenja – kako god ambiciozno takav cilj izgledao u ovom trenutku“. Za razliku od usmjerenosti na proizvod, usmjerenost na funkciju podrazumijeva opis funkcije prijevoda u ciljnoj sociokulturi. Usmjerenost na proces pak podrazumijeva istraživanja psihologije prevođenja, tj. onoga što se događa u glavi prevoditelja tijekom procesa prevođenja. Metodologija ovog rada se temelji na komparativnoj analizi nekoliko ciljnih tekstova istog izvornog teksta. Korpus se sastoji od: (IT) izvornika romana Oscara Wildea The Picture of Dorian Gray, prvi put objavljenoga 1891. godine, i tri različita hrvatska prijevoda: (CT1) Oscar Wilde, Dorian Gray, preveo dr. Artur Schneider, objavljen 1920., (CT2) Oscar Wilde, Slika Doriana Graya, preveo Zlatko Gorjan, objavljen 1953., i (CT3) Oscar Wilde, Slika Doriana Graya, preveo Zdenko Novački, objavljen 1987.godine. Pored usporedbe pojedinačnih prijevoda s originalom (CT1 : IT, CT2 : IT, CT3 : IT) rad s više različitih prijevoda omogućava nam i njihovu međusobnu usporedbu (CT1 : CT2 : CT3). Budući da su tri prijevoda koja smo analizirali nastala u trima različitim vremenskim razdobljima (u razmacima od oko 35 godina), njihovom međusobnom usporedbom dobivamo naznake dijakronijske slike koja odražava promjene prevoditeljske norme tijekom vremena. Svi tekstovi su poravnani na razini rečenice koristeći kompjutorski „software“ Wordsmith Tools. U izvornom tekstu smo identificirali metaforičke izraze te ih usporedili s prevoditeljskim rješenjima u CT1, CT2 i CT3. Nakon toga smo klasificirali različita prevoditeljska rješenja koristeći tipologiju koja je kombinacija Touryjeve (vidi Prunč, 2002: 244) i Kövecsesove (2004) tipologije. Prednost naše tipologije u odnosu na Touryjevu je u tome što naša uključuje i kognitivni element, tj. primjenjuje teoriju konceptualne metafore. Kako bismo objasnili motiviranost različitih prevoditeljskih postupaka u prevođenju metafora, kao i učinke pojedinih postupaka, analizirali smo identificirane metaforičke izraze u izvorniku i prevoditeljska rješenja s obzirom na parametre poput univerzalnosti i konvencionalnosti metafore, uloge individualnog stila prevoditelja u izboru određene prijevodne procedure itd. Rezultati su obrađeni i kvalitativno i kvantitativno.
Predložena tipologija postupaka za prevođenje metafora pokazala se adekvatnom i dostatnom za potpuni opis postupaka. Analizom korpusa identificirali smo 10 tipova prevoditeljskih postupaka, koje možemo svrstati u 4 glavne kategorije. Konceptualna metafora može se prevesti istom konceptualnom metaforom, različitom konceptualnom metaforom, nemetaforičkom parafrazom ili brisanjem (ispuštanjem) metafore. Motivacija za upotrebu pojedinačnih prevoditeljskih postupaka vrlo je kompleksna i sastoji se od niza objektivnih i subjektivnih razloga, poput konvencionalnosti ciljnog jezika, jezične asimetrije, opće usmjerenosti na izvorni tekst ili na čitatelja, raznih stilskih elemenata kao što su eksplicitacija ili implicitacija, pojačavanje intenziteta izraza, pojačavanje izražajnosti teksta, izbjegavanje redundancije, individualne osobitosti prevoditelja, utjecaj literarnog diskursa ciljne kulture i tradicije itd. Jedan od važnih faktora koji utječu na izbor prevoditeljskog postupka je univerzalnost metafore, tj. je li konceptualna metafora ili metaforički izraz zajednički izvornoj i ciljnoj kulturi. Upotreba različitih postupaka ima i različite učinke, npr. određeni postupci mogu učiniti tekst izražajnijim ili manje izražajnim, mogu istaknuti ili sakriti određene značenjske elemente itd. Iz distribucije prevoditeljskih postupaka u našem korpusu proizlazi da je većina metafora ostala očuvana (77% ista izvorišna domena, 5% različita domena), dok su neke metafore parafrazirane nemetaforičkim jezikom (17%). Brisanje metafore je vrlo rijedak postupak (manje od 1% slučajeva u korpusu). Najčešći postupak je doslovan prijevod, a najmanje je slučajeva brisanja. Rezultati ove studije mogu se, osim u daljnjim istraživanja prevođenja metafora, primijeniti i praktično, npr. u kritici prijevoda (evaluacija, kontrola kvalitete, pogreške), kao i u didaktici obrazovanja prevoditelja (kompetencija, kurikulum, poduka / obuka / vježbe). |
