U srednjoj Dalmaciji, usrid Sinjskog polja, u Cetinskoj krajini, smješten je na desetak kilometara kvadratnih grad Sinj, nekadašnje gospodarsko i kulturno središte toga kraja. Vremena jakih i žestokih turskih napada ostavili su stoljetni trag na tom kraju koji je, od toga vremena (1715. god.) pa do danas, svjetski poznat po viteškoj borbi Alki koja se trče u čast obrane od Turaka. Govor kojim se služe žitelji toga grada, sinjski govor, pripada štokavskom narječju, jednom od triju narječja hrvatskoga standardnog jezika. Štokavsko narječje, kao i druga dva, kajkavsko i čakavsko, čini više dijalekata koji nose kako slična tako i različita obilježja. Klasifikacijom koja se određuje prema trima kriterijima (naglasnom sustavu, refleksu jata (ê) i upotrebom zamjenice šta/šća), štokavsko je narječje podijeljeno na sedam dijalekata kojima se koriste govornici i izvan granica Hrvatske, u koje se ubraja i zapadni novoštokavski ikavski dijalekt. Sinjski govor pripada govorima zapadnoga dijalekta, a na temelju videozapisa i Sinjskih brokvi i krakuna u radu su opisane osnovne značajke naglasnog sustava, koji je uz naglasne sustave ostalih novoštokavskih govora bio temeljem naglasnog sustava današnjeg standardnog jezika, zatim osnovne fonološke značajke (redukcija samoglasnika, suglasničke promjene i glasovne promjene), te morfologija promjenjivih i nepromjenjivih vrsta riječi. Također su ukratko opisane pojedine pojave na sintaktičkoj razini te frazemi u sinjskom govoru, a na samom kraju iznesen je kratki rječnik s osnovnim leksemima koji na najbolji način prikazuju običaje i život ljudi sinjskoga kraja.