Nasilje nad djecom i među djecom aktualna je tema u odgoju i obrazovanju, osobito u raspravama vezanim za krizu odgoja i/ili odgoj u vrijeme krize. Teorijska polazišta tematike nasilja nad djecom i među djecom suvremena pedagogija stavlja u kontekst humanističke pedagogije i interakcijsko-komunikacijskog vida odgoja i obrazovanja gdje je suradnja i partnerstvo škole i roditelja te uže i šire zajednice značajna okosnica školskog kurikuluma. Unatoč činjenici da je problem nasilja svjetski poznat problem i da je nasilja i nasilničkog ponašanja uvijek bilo, ova tematika se počela istaživati tek prije nekoliko godina. Nasilništvo ili viktimizacija je određeno na sljedeći način: učenik je zlostavljan ili viktimiziran kada su ona ili on opetovano i trajno izloženi negativnim postupcima od strane jednog ili više učenika. Nasilje nad djecom, prema Sindik i Veselinović (2008) može biti tjelesno, emocionalno, seksualno i ekonomsko. Nažalost, danas je nasilje nad djecom u svim njegovim oblicima sveprisutno. Škola, u kojoj učenici borave veći dio dana, potencijalno je mjesto nasilništva među djecom. U odgojnim ustanovama nasilje se javlja u rasponu od vrtića do srednje škole i nadalje. U odgojno – obrazovnim ustanovama aktivnosti usmjerene na prevenciju nasilja uglavnom imaju temeljne ciljeve koji su usmjereni na: smanjivanje agresivnog ponašanja, razumijevanje i poučavanje i sadržajima i oblicima nasilja, poučavanje o nenasilnom rješavanju konflikta, poučavanje samopoštovanju, te poštivanju drugih. Ovaj završni rad propituje različite vidove nasilja nad djecom i među djecom, odnosno mladeži. Cilj je ispitati inicijalno, trenutno stanje ove problematike kod 40 učenika prvog i trećeg razreda srednje škole u svrhu izrade i razvoja prevencijskih programa upravo za te učenike.