Danas se Antu Starčevića, hrvatskog političara i vođu Stranke prava, smatra ocem Hrvatske države, i to upravo zbog njegovih državnopravnih ideja. Sredinom devetnaestoga stoljeća, kada nitko na političkoj sceni nije mislio da Hrvatska može biti u potpunosti samostalna država, počinje Starčević svoju političku djelatnost. Naime, on ističe da Hrvatska ne treba biti ujedinjena niti s Austrijom niti s Ugarskom, već da na temelju svoje povijesti i prava može stajati potpuno samostalno. To svoje mišljenje zastupa na Hrvatskome saboru 1861. godine kada se raspravlja o državnom uređenju Trojedine Kraljevine. Ipak, Starčevićeve ideje nisu prihvaćene, štoviše Hrvatska se našla u nepovoljnom položaju sklapanjem Austro- ugarske i Hrvatsko- ugarske nagodbe, kada je bila prisiljena stvoriti bliskije odnose s Ugarskom. Starčević ni tada nije odustao od svojih ideja o Hrvatskoj samostalnosti te je o svoje ideje i dalje isticao u Hrvatskom saboru i pomoću glasila Stranke prava, „Hervat“ i „Sloboda“. Iako je Starčević stalno upozoravao na opasnosti koje ugrožavaju Hrvatsku od strane Austrije i Ugarske, hrvatski političari nisu mogli zaustaviti mađarizaciju koja je jačala od početka osamdesetih godina devetnaestoga stoljeća. U vrijeme mađarizacije, Stranka prava i Starčević nisu mogli djelovati, pa je došlo do razilaženja u stranci. Starčević je zajedno sa svojim najvjernijim pristašama, napustio Stranku prava i osnovao Čistu stranku prava. Starčević nije do kraja svoga političkog djelovanja promijenio mišljenje o državnopravnom položaju Hrvatske, uvijek je isticao da Trojedina Kraljevina ne treba imati gospodara i da mora biti samostalna, zato ga se i danas smatra ocem domovine.