Abstract | Vijetnamski rat je jedan od najdugovječnijih i najkrvavijih ratova u povijesti. Svakako, najdugovječniji je u 20. stoljeću. Sve naravno, počinje pokušavanjem svrgavanja francuskog kolonijalnog režima. Kažem naravno, jer je 20. stoljeće prepuno takvih borbi za nezavisnost, ali se ova razlikuje zbog svoje duljine, intenziteta i utjecaja na svjetsku politiku. Kada su Francuzi 1954. otišli, Južni Vijetnam (demokratski), ostavljen je da se bori protiv Sjevernog (komunističkog). SAD, dežurni dušobrižnici, kako tada, tako i sada, nisu mogli mirno gledati sve očitije širenje komunizma u Jugoistočnoj Aziji, pa počinju pomagati režim u Saigonu. Amerikancima nikako nije odgovarala još jedna komunistička država u tom dijelu svijeta, na čelu koje bi bio Ho Shi Minh. Američki predsjednici, Dwight D. Eisenhower, John F. Kennedy, Lyndon B. Johnson i Richard Nixon, imali su velike muke zbog tog rata, kako izvan, tako i unutar Sjedinjenih Država. Gubici su se iz godine u godinu povećavali. Amerikanci su u Vijetnamskom ratu izgubili 58000 vojnika. Rat je također poznat po masakru u selu Mai Lai, gdje su američki vojnici ubili 504 civila, među kojima starce, žene i djecu. Rat je također utjecao i na popularnu kulturu, izazvavši bunt koji se iskazivao u glazbi, filmovima i umjetnosti općenito. Vijetnamski rat je pokazao prednosti gerilskog ratovanja i nemoć nadmoćne tehnike na nepristupačnom i nedovoljno poznatom terenu. Nesumnjivo je veliku ulogu odigrala i veća motiviranost Vijetnamaca, nasuprot indiferentnosti Amerikanaca koji nisu ni znali gdje je Vijetnam dok tamo nisu stigli. Stigli su u pakao iz kojega se nisu vratili isti, ako su se uopće i vratili. Rat se završio padom režima u Saigonu i Američkim porazom, iako se taj rat službeno smatra «neriješenim». Vijetnam je postao možda najveća Američka pogreška u njihovoj ne tako dugoj povijesti. Povijest je pokazala da nisu baš previše naučili jer su još nekoliko puta nakon Vijetnama svoje vojnike slali u razne dijelove svijeta da oružjem donesu demokraciju i da štite «američke nacionalne interese». Nesumnjivo, to je «najpopularniji» rat u povijesti, a jedino što je veće od njegove popularnosti jest njegov apsurd. |