Slavonski je dijalekt najarhaičniji dijalekt štokavskoga narječja te ga čini skupina staroštokavskih govora. Karakteriziraju ga i starije morfološke osobitosti iz kojih možemo uočiti zajedničke osobine s čakavskim i kajkavskim narječjem. Slavonski je dijalekt podijeljen na tri poddijalekta: posavski (na jugu, uz rijeku Savu), podravski ( na sjeveru, uz rijeku Dravu) i baranjski (južno od granice s Mađarskom). Slavonskim se dijalektom govori u slavonskoj Posavini, slavonskoj Podravini i hrvatskom dijelu Baranje, ali i izvan granica Hrvatske: bosanska Posavina, zapadnobačko Podunavlje i na mađarskoj strani uz Dunav. Poddijalekti se slavonskoga dijalekta dijele na mjesne govore koji se razlikuju naglaskom, glasovima, oblicima i leksikom. Posavski je poddijalekt ikavski i poluikavski (ikavskojekavski), manjim dijelom ekavski, podravski je ekavski, a baranjski ikavskoekavski. Slavonskim dijalektom, iako bi iz samoga naziva tako mogli zaključiti, ne govori cijela Slavonija, nego samo južni (posavski) i sjeverni (podravski) dio te područje oko Našica, Đakova, Vinkovaca i Požege. S obzirom na rasprostranjenost, neujednačen je i u svojim najbitnijim značajkama. Za slavonski je dijalekt karakteristična stara akcentuacija što svjedoči o čuvanju starinskih jezičnih oblika, neijekavski izgovor jata, šćakavizam, posebnost tvorbe riječi i leksičke osobitosti. Slavonski dijalekt uljepšava i velik broj frazema koji se po svom sastavu i strukturi u bitnom ne razlikuju od frazema standardnoga jezika te su po pitanju promjena konzervativni. Frazeologija pokušava očuvati staro stanje unatoč novinama koje nastaju razvojem samoga sustava ili posuđivanjem iz drugih sustava. U slavonskoj dijalektalnoj frazeologiji nalazimo frazeme koji su internacionalni, one koje su karakteristične za cijelo hrvatsko područje ili samo za dio hrvatskog područja. Značajno je naglasiti da slavonskim dijalektom govore samo Hrvati.