Tema ovog rada su govori Svetog Oca Ivana Pavla II. izgovoreni prilikom njegova tri pohoda Republici Hrvatskoj. Pritom je napravljen izbor pa neće biti kratkih poruka, obraćanja, propovijedi s misnih slavlja. Posebnost je ovih govora činjenica što su izgovoreni na hrvatskom jeziku, jer se Papa Hrvatima nije uvijek obraćao na njihovom materinskom jeziku. Kako bi se dobila potpunija slika o porukama koje su tom prigodom izrečene, u radu će biti predstavljena i biografija Svetog Oca od samog rođenja pa sve do smrti i beatifikacije i pokretanja postupka santifikacije. Naime, životno iskustvo i znanje koje je stekao tijekom života uvelike su utjecali na njegov način razmišljanja i djelovanja što je vidljivo i u riječima koje je upućivao Hrvatima. Osim toga, riječi će biti i odnosu Svetog Oca s hrvatskim narodom. Veza između njega i Hrvata postoji i prije njegova pontifikata, kada se obraća hrvatskim biskupima kao krakowski nadbiskup, a nakon izbora za Papu pogotovo. Naglasak je ipak na razdoblju Domovinskog rata i vremenu u kojem Vatikan priznaje samostalnost i neovisnost Republike Hrvatske, u kojem se Papa iznimno zalagao za mir i slobodu. Potvrdu potpore i brige za hrvatski narod, dobit ćemo 1994. godine kada Ivan Pavao II. stiže u prvi posjet Hrvatima da bi se kasnije vraćao još dva puta, 1998. i 2003. godine. Govori će dakle, osim kroz psihologiju govornika i publike, biti prikazani i kroz osnovna načela retorike s posebnim osvrtom na temeljna načela koja su zastupljena i prepoznatljiva u odabranome korpusu.