U ovom seminarskom radu, najprije ću napraviti uvod u temu svog seminarskog rada, a to je «Aristotelovo shvaćanje psyche». Nezaobilazno je spomenuti da je ovaj veliki filozof bio Platonov učenik pa je barem u filozofskim počecima, vidljiv njegov utjecaj. Središnja tema ovog završnog rada prikaz je Aristotelovog shvaćanja duše, stoga ću najprije dati prikaz mišljenja kroz povijest pomoću kojih su se oblikovale određene definicije koje određuju što duša jest i na osnovu toga koja svojstva joj kao takvoj pripadaju i koji su njezini načini djelovanja. Nakon što Aristotel iznese mišljenja svojih prethodnika, on oblikuje vlastitu misao koja je također vidljiva u daljnim poglavljima ovog rada. Poznat pod nazivom Filozof, ova velika filozofska figura teži u svojim djelima sistematičnosti i uz sam pojam duše veže i daje definiciju i pripadajući opis osjetila i načine kretanja duše koje i ja navodim u ovom radu. Pojmovi koje Aristotel veže uz pojam duše su predodžbe, um i spoznaja, a kako su povezani, također je objašnjeno. Ova velika filozofska figura razvila je vlastitu teoriju sanjanja upotrebljavajući vlastiti pojam «usnovina» te dovela u analogiju čovjeka i životinju, prikazajući razlike uz pojmove «logosa» i «izbora», a koju prikazujem pred završetak rada. Određenje znanja kao vrline objašnjeno je s naglaskom na određenje samog znanja. Na samom kraju iznosim zaključak i navodim popis literature.