Odbacivanje od strane vršnjaka, koje se može odrediti kao izbjegavanje, nenaklonost i nevoljkost druženja s određenim djetetom važno je područje istraživanja zbog svog utjecaja na djetetov razvoj i prilagodbu. U okviru transakcijskog modela, prilikom proučavanja učinaka odbacivanja važno je uzeti u obzir karakteristike odbačenog djeteta, ali i širi socijalni kontekst, odnosno utjecaj grupe vršnjaka i obitelji. Kako bi razumjeli zašto neka djeca iz faze pojave odbacivanja izlaze relativno nepovrijeđena, dok neka ostaju u zatvorenom krugu odbacivanja i prelaze u fazu održavanja važno je istražiti kognitivne i bihevioralne strategije koje djeca koriste u svakodnevnim iskustvima odbacivanja. Istraživanja pokazuju kako agresivna odbačena djeca češće koriste suočavanje usmjereno na emocije, a povučena odbačena djeca suočavanje usmjereno na problem. U mnogim je istraživanjima utvrđena povezanost između odbacivanja od strane vršnjaka i neadaptivne prilagodbe u djetinjstvu i adolescenciji, pri čemu neku autori smatraju da je odbacivanje marker za određene deficite koji su direktno ili indirektno odgovorni i za djetetove probleme u ponašanju koje dovode do odbacivanja i za kasniju pojavu eksternaliziranih i internaliziranih problema. Prema alternativnom gledištu odbacivanje ima jedinstvenu ulogu u procesu nastajanja problema. Većina intervencija fokusirala se na djetetove deficite u socijalnim vještinama. Rezultati intervencija usmjerenih na trening socijalnih vještina ukazuju kako je važno postojanje prihvaćajućeg i facilitirajućeg okruženja u grupi vršnjaka kako bi dobitci takvih treninga bili dugoročni i kako bi poboljšali sociometrijski status. Prilikom osmišljavanja intervencija važno je uzeti u obzir potrebe i karakteristike određene skupine djece umjesto kreiranja intervencija uz pretpostavku da će biti učinkovita za svu odbačenu djecu.