U diplomskom radu naslovljenom Molitva u djelu Marka Marulića u središtu su pozornosti Marulićevi versi hrvatski (Judita, Molitva suprotiva Turkom, Tužen´je grada Hjerozolima, Suzana), koji pripadaju različitim žanrovima, ali unutar kojih se istražuje jedan žanr – molitva, najčešće kao sekundarni, nedominantni žanr. U radu se donosi određenje molitve, a zatim se istražuje njezina uklopljenost i funkcija u djelima drugačijih genoloških odrednica (u epu, epiliju, rodoljubnoj pjesmi). Marulić je kao pobožan čovjek uvijek naglašavao potrebu i nužnost molitve. Molitva je prisutna u njegovim djelima i za njom se poseže u najtežim trenutcima. Judita, kao najvažnije Marulićevo djelo, u marginalnim naslovima sadržava molitvu kao generičku označnicu što ukazuje na njezinu važnost. U rodoljubnim pjesmama molitvom se traži pomoć od Boga u vrijeme teških turskih napada koji su utjecali na cjelokupan život Hrvatske. U književnosti se stvorio i korpus antiturskih molitava i djela koja su koristila karakteristične slike turskih zlodjela, što potvrđuje i Marulićeva Molitva suprotiva Turkom. Tužen´je grada Hjerozolima pokazuje Marulićevu borbu i ideju o jedinstvu Europe koja bi trebala pomoći u borbi protiv Turaka. U Suzani nepravedno optužena junakinja u teškim trenutcima traži Božju pomoć da joj On presudi jer je On najpravedniji sudac. Judita i Suzana, dvije biblijske parafraze, Marulić ne odabire slučajno, nego s namjerom da njegovi čitatelji nasljeduju primjere čiste i prave vjere. Slijedi biblijske predloške, ali proširuje ih katalozima, opisima i svojim stavovima. To govori kako njegovo humanističko obrazovanje i pjesničke mogućnosti nisu nikada bile upitne.