Nikola Nalješković bio je plodan književnik. Njegov opus sastoji se od 181 amoroznog lirskog sastavka, 37 poslanica, 4 nadgrobnice, 15 religioznih sastavaka, 12 maskerata i 7 dramskih sastavaka. Kritičko izdanje Nalješkovićevih djela, prema Šipanskom rukopisu, načinio je Amir Kapetanović i ono će se koristiti u ovome radu. Ne zna se točno kronologija nastanka Nalješkovićevih dramskih sastavaka. Uglavnom prevladava mišljenje da ih je Nalješković pisao u mladosti. U književno-historiografskom studiju nisu ujednačene niti generičke odrednice dramskih sastavaka. Prva četiri dramska sastavka često se nazivaju pastirskim igrama, eklogama, pastirskim komedijama, pastoralama i sl. Peti i šesti dramski sastavak smatra se farsom, a samo sedmi komedijom. U kroatističkom studiju terminom pastorala katkad se označava „pastoralni ugođaj“, a katkada se koristi kao generička odrednica. U književnoj historiografiji uglavnom prevladava mišljenje da korpus hrvatske šesnaestostoljetne pastorale čine sljedeća djela: Istorija od Dijane, prve četiri Nalješkovićeve Komedije, Tirena, Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepog Adona u komediju stavljena i Grižula Marina Držića, Flora i Filide Antuna Sasina te tri prepjeva: Ljubmir Dominika Zlatarića i Raklica Saba Gučetića Bendeviševića, prepjevi Tassove Aminte – Gučetićev dosta slobodan – i Vjerni pastir Frana Lukarevića Burine, prepjev Guarinijeva Il pastor fido. Termin pastorala, koliko god generički nejasan, prihvatljiv je kao vrstovna odrednica za prve četiri Nalješkovićeve komedije, koje su tema ovoga rada, upravo zbog toga jer je općeprihvaćen u književnoj historiografiji. Pastorale će se analizirati opisivanjem prologa, didaskalija, stiha zatim iznošenjem sadržaja te na kraju analizom najčešćih motiva.