Tema ovoga rada je ljubav i nasilje u slavonskim usmenim pjesmama. Za građu su odabrane one pjesme u kojima postoji veza između nasilja i ljubavi, s uvjetom da nasilje obuhvaća fizičko nasilje, ali ne i druge oblike nasilja Okosnicu rada čini analiza motiva nasilja i interpretacija njegove povezanosti s ljubavlju. S obzirom na vrsne značajke usmene pjesme, fenomen nasilja javlja se pretežito u baladama i to u raznim oblicima, najčešće u obliku ubojstva. Povezanost nasilja i ljubavi obuhvaća narušavanje ili promjenu ljubavnih odnosa među likovima kao motivaciju za nasilje. Likovima koji sudjeluju u nasilnom činu dodjeljuju se uloge počinitelja, trpitelja i posrednika, što čini aktantsku strukturu nasilja u pjesmama. Ljubav i nasilje promatra se sa stajališta psihoanalize i teorije o nagonima prema kojoj su nagon erosa i ega temeljne pokretačke snage u čovjeku. Svaki pojedinac teži ostvarenju nagona i stanju zadovoljstva. Usmene pjesme s motivom nasilja svjedoče o takvoj promjeni psihičkog stanja koja eskalira nasiljem kao pokušajem ostvarenja nagona ili rješavanja promjene u nagonima. S obzirom na aktantsku strukturu nasilja i nagonska zbivanja kojima je nasilje motivirano, pjesme se dijele u tri skupine: pjesme u kojima je nasilje motivirano nagonom eros, u kojim prevlada nagon ega i u kojima se nagonska zbivanja odvijaju putem svih triju uloga prema nasilju. Uloga pjesama o nasilju može se promotriti u kontekstu folklora, to jest funkcije koju ostvaruje u zajednici.