Abstract | Miroslav Krleža najvažniji je i najsvestraniji hrvatski pisac u dvadesetom stoljeću. Riječ je o jednom od najplodnijih hrvatskih književnika koji je cijeli svoj život posvetio pisanju književnih djela te je iza sebe ostavio veliki broj drama, romana, novela, eseja, kritika, polemika, dnevnika, memoara itd. Kad je posrijedi Krležin dramski rad, valja napomenuti da književna kritika njegove prve tekstove, ponajprije zbog nerazumijevanja novoga, nije dočekala s hvalospjevima, a posebice je bio buran njegov odnos s kazališnim kućama (sukob s dramaturgom Josipom Bachom). Popularnost u književnim krugovima stječe svojim prvim dramama koje počinje pisati početkom dvadesetoga stoljeća. Bogat dramski opus književna znanost i teatrologija, uglavnom usuglašeno, danas dijele njegove drame na četiri razdoblja. U prvom su razdoblju napisane drame Legenda, Maskerata, Kraljevo, Kristofor Kolumbo, Michelangelo Bounarroti i Adam i Eva. Ratne drame Galicija, Golgota i Vučjak pripadaju drugome razdoblju, a drame Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda, koje govore o patricijskoj obitelji Glembaj, pripadaju trećem dramskom razdoblju. Četvrto dramsko razdoblje čini drama Aretej. Dramu Kraljevo, bez generičke oznake, Krleža piše 1915. godine, a tiskana je u knjizi Hrvatska rapsodija, 1918. godine, a zatim i u knjizi Legende 1933. godine. U drami je prikazan svijet predratnog zagrebačkog Kraljevskog sajma. Činjenica da je drama nastala 1915. godine u mnogome utječe na povijest ekspresionističke drame i to ne samo hrvatske, nego i one europske. Naime, prema Krležijani Krležino Kraljevo predstavlja prvi primjer razrađenoga scenskoga simultanizma. Glavni motiv drame je kolo u kojemu se briše granica između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, pa čak i između života i smrti. Groteskne elemente u ovoj drami moguće je detektirati na gotovo svim razinama (lik, filozofska misao konstrukcija/dekonstrukcija dramske radnje te idejni sloj), a najuvjerljivije je izražena s pomoću vizualnoga elementa. Groteska je montaža nejednakih elemenata, u kojoj se tragični elementi miješaju s komičnim i daju jedan osjećaj deformiranosti. Kraljevo je zbog scenske zahtjevnosti, jedan od rjeđe izvođenih Krležinih dramskih tekstova. Praizvedba drame bila je 1956. godine u Studentskom eksperimentalnom kazalištu. |