Petar Krešimir IV. na prijestolje dolazi kao nasljednik svoga oca, kralja Stjepana I. 1058. godine, te vlada sve do 1075. godine. Sam dolazak na prijestolje je prekriven sumljama o ubojstvu Krešimirovog brata Gojislava. No, uz pomoć dvanaestorice župana, Petar Krešimir IV. se riješava svih sumlji, te u ruke uzima jako i oporavljeno kraljevstvo. Prvo veliko iskušenje, s kojim se kralj morao suočiti, se pojavilo nedugo nakon crkvenog raskola. Naime, papa Nikola II. 1059. godine saziva Lateranski koncil na kojemu donosi zaključke koji se moraju provodili svuda po svijetu. U Hrvatsku i Dalmaciju, reformni papa je poslao opata Majnarda. Vrlo brzo nakon toga, 1060. godine je održan prvi sabor u Splitu, koji je bio uperen protiv onih običaja u hrvatsko- dalmatinskoj crkvi, koji su slijedili tradicije Istoka; kao što su ženidba svečenika, nošenje brade, duge kose, a svakako najvažnije je bilo slavensko bogoslužlje. Na tom saboru su doneseni zaključci koji su bili protiv tih običaja, te Majnard ubrzo odlazi u Rim, gdje te zaključke predaje papi Nikoli II. No, svi zaključci nisu mogli odmah biti provedeni, budući da je bilo protivnika među klerom, te se narod dijeli na dvije strane: reformnu i protureformnu. Nastaje buna, no i ona vrlo brzo biva ugušena, te dolazi do drugog sabora, također u Splitu, 1063. godine. Na tom saboru su izopćeni svi protivnici crkvene obnove. U unutrašnjosti kraljevstva su bila dva bana, Gojčo i Zvonimir. Zvonimir ubrzo svojim mješanjem u Ugarske poslove i ženidbom za ugarsku kraljevnu Jelenu postaje vrlo važan pretendent za nasljednika Petra Krešimira IV. Pred kraj vladanja Petra Krešimira IV. dolazi do sukoba s Normanima, koji otimaju kralja, te zauzimaju dijelove Dalmacije. Vrlo brzo nakon toga mlečani ponovo uzimaju te dijelove u svoje ruke, a Petra Krešimira IV. na prijestolju zamjenjuje Dmitar Zvonimir.